Udala sam sa svojih 20 godina za muža koji je treće dijete svojoj majci od njih 6. Svi su bili oženjeni. Muževa majka i nije bila jako pobožna, dok s druge strane ja sam bila jedina pobožna snaha u kući. Da ih Allah uputi. Snahe su se uglavnom takmičile koja je od njih bolja svekrvi i kada je svekrva uvidjela da se ja ne takmičim i da sam sasvim smirena to joj je zasmetalo. Posjećivali smo muževe roditelje nekoliko puta u sedmici jer smo živjeli blizu. Ja sam odrasla kao jetim, tako da sam njegove roditelje gledala kao svoje. Veliku sam bol osjećala kada mi je moja druga majka činila nepravdu i odgovarala svog sina od mene. Moj muž nikada nije otišao svojoj majki a da prije toga nije kupio barem buket ruža i bombonjeru.
Kaže njegova majka ‘moj mezimac me nikad ne zaboravi, zove svaki dan da barem pita kako sam’. Ono što ona nije znala je da sam ja bila ta koja je svaki dan nagovarala muža da je zove. Njemu od umora, ko muško, nije nidočeg, a kamoli da priča s nekim preko telefona, a ja sam bila ta koja mu ne bi dala zaspat dok je ne nazove. Bila sam ta koja bi se rasrdila na njega ako bi otišao majki praznih ruku. Hafiza sam postala sa svojih 17 godina, a da to niko nije znao osim mog muhaffiza i muža. Boljela me je činjenica da moj muž ne uči hifz pa sam dala svu svoju snagu kako bi ga nagovorila da uči. Elhamdulillah, Allahovom voljom postao i moj muž hafiz za 3 godine, a rodi i ja malog Ahmeda u međuvremenu koji ima 2 ipo godine i zna 2 džuza napamet. Svekrva sva sretna, hvali se kome god stigne riječima “moj sin hafiz elhamdulillah i unuče, a ona moja snaha, da Allah sačuva ne znam kako nije mogla neku pouku izvući iz života moga sina i njegovog evlada.” Riječi koje su bole srce, a idalje sam se zahvaljivala Allahu na svakom stanju.
Nakon pola godine moja svekrva je imala saobraćajnu nesreću zbog koje je bila u komi mjesec dana. Kada se probudila prvo što je rekla doktorima “Zovite mi moju Nihal (moje ime)” Doktori su nazvali moga muža pa smo odmah došli jako radosni u bolnicu i suze radosnice su potekle kada smo vidjeli da je živa i zdrava. Ušli smo u sobu, poljubili njeno čelo i ruku pa je njegova majka zamolila da svi izađu iz sobe osim mene. Kada su svi izašli majka me pogledala s očima punih suza i rekla “tako mi Allaha ti si dio Dženneta u mom životu”, suze mi krenuše niz lice bez da znam šta se dešava. Nastavit će ona “dok sam bila u ovom dubokom snu, sanjala sam Sudnji dan. Nisam mogla da se približim vratima Dženneta. Upitah neku nurli osobu koja je stajala na vratima zašto ne mogu da uđem, a oni rekoše ‘doista Allah ne trpi nepravdu, a pogotovo ne trpi nepravdu koja je učinjena Allahovoj čeljadi’. Odjednom sam vidjela kao u filmu neke dijelove sa dunjaluka. Vidjela sam da si ti bila ona koja se borila za Allahovu ljubav preko mene, a ne za moju ljubav zbog dunjaluka. Vidjela sam da si ti ta koja se trudila da mi moj sin čini dobročinstvo, ti si bila ta koja je 3 godine spavala najviše 4 sata da bi pomogla mom sinu da bude hafiz, ti si ta koja je Ahmeda sa 2 godine naučila 2 džuza, ti si hafiza Kur’ana. Ti si moj Džennet! Ti si kćerka kakvu Allah daje samo onima kojima On želi dobro! Halali, halali, halali, čedo moje, kćeri ti si odlomak Dženneta u mojoj kući!”
Plakale smo satima i grlile se i zahvaljivale Allahu. Doista, Kur’an donosi samo bereket.
S turskog prevela: Mirsada Parić n-um
