U naelektrisanom ambijentu srednjoistočne geopolitike, pregovori između Izraela i Hamasa o mogućem primirju i razmjeni talaca dospjeli su u ćorsokak, dok se istovremeno pojačavaju oružani napadi prema Pojasu Gaze. Predloženi model uključuje šezdesetodnevni prekid vatre, razmjenu talaca i otvaranje humanitarnih koridora – no, nesrazmjer interesa i fundamentalno nepovjerenje između sukobljenih strana doveli su pregovore u zastoju. Ovaj tekst analizira trenutnu situaciju, mehanizme prijedloga, uzroke zastoja, kao i humanitarne posljedice eskalacije sukoba.
Razrada
Netanyahu i Hamas pregovaraju putem posrednika, a posljednji krug indirektnih pregovora u Dohi trajao je tri dana prije nego što je zapao u zastoju. Ključna razlika leži u kontroli humanitarne pomoći i povlačenju izraelskih trupa. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji se trenutno nalazi u posjeti SAD-a, istaknuo je kako Izrael neće pokazati popuštanje i da je oslobađanje svih talaca i dezasatabilizacija Hamasa nesporan prioritet:
“Nećemo popustiti ni na trenutak”.
Njegove izjave dolaze nakon drugog, nenajavljenog susreta s američkim predsjednikom, čime se šalje slika intenzivne koordinacije sa Sjedinjenim Državama.
Pregovarački prijedlog predviđa sledeće:
-
Trajanje primirja – predloženo je 60 dana prekida vatre.
-
Razmjena talaca – Hamas bi etapično predao 28 talaca, od čega je 10 živih, a 18 mrtvih.
-
Iznimno osjetljiva razmjena – uz oslobađanje zatvorenika, očekuje se i rast isporuka humanitarne pomoći – uključujući onu UN-a i drugih međunarodnih organizacija.
-
Povlačenje Izraelskih trupa – predviđeno je njihovo postupno povlačenje sa okupiranih sjevernih i južnih područja Gaze.
Iako su SAD optimistične – američki izaslanik Steve Witkoff izjavio je da je već ostvaren značajan napredak i da je ostalo samo jedno otvoreno pitanje – palestinski izvori tvrde suprotno. Glavno neslaganje odnosi se na mehanizam humanitarne pomoći: Izrael insistira na korištenju Gaza Humanitarian Foundation (GHF) – mehanizma kojim upravljaju privatne sigurnosne kompanije, dok palestinska strana smatra takav sistem ponižavajućim jer zaobilazi UN i međunarodne agencije.
Takođe, izraelske snage i dalje odbijaju da se povuku iz zone Gaze koju su okupirali od 18. marta, čime je praktično prekinuto ranije primirje. Katar traži dodatno vrijeme kako bi se premostile razlike, ali tačka nervoze raste jer nema konkretnih garancija.
Nastavak napada
Bez obzira na pregovore, zračne i artiljerijske intervencije Izraelske vojske u Pojasu Gaze se ne smanjuju. Prema izvještajima Civilne zaštite pod Hamasom, sinoćnji napadi pogodili su šatorsko naselje kod Khan Younisa i kuće u al‑Shati kampu, s najmanje 20 poginulih. Ovi događaji ukazuju na dugoročno trajanje neprijateljstava, uprkos formalnim pregovorima o prekidu vatre.
Humanitarna dimenzija je alarmantna:
Prema zvaničnim procjenama, rat je već odnio više od 57.000 ljudskih života, a više od 90 % infrastrukture je oštećeno ili uništeno. Zdravstveni sistem je na koljenima, dok su osnovni uslovi za življenje – voda,hrana, lijekovi, zaklon – praktično nepostojeći. Preko 21 mjesec trajanja sukoba rezultirala je višestrukim raseljavanjima, rušenjima domova i kolapsom civilnog života.
Zaključak
Zaključno, pregovori o primirju su značajni, ali tek jedan od mnogih elemenata u složenom političko-vojnom mozaiku Gaze. Iako predviđeni model nudi konkretne korake – 60 dana prekida vatre, razmjenu talaca, otvaranje humanitarnih koridora – nepovjerenje između sukobljenih strana i fundamentalna neslaganja u provedbi mjera otežavaju svaki pomak.
Fokus Izraela je na potpunom oslobađanju talaca i eliminaciji Hamasove sposobnosti za vojno djelovanje, dok Hamas vidi kontrolu humanitarne pomoći i povlačenje trupa kao ključnu garanciju sopstvenog opstanka. Ovakav stav pokazuje da je svaki napredak – i u pregovorima i u kolapsu sukoba – osjetljiv i nestabilan, povezan ne samo s vojnim, već i s političkim i humanitarnim uslovima.
U konačnici, dok međunarodni akteri – SAD, Katar, UN – nastoje facilitirati rješenje, realnost na tlu Gaze ostaje tragična i složena. Bez ozbiljnog posvećivanja obostranim obavezama i jasnim garancijama humanitarne zaštite, svako primirje riskira da bude krhko i kratkog vijeka, ostavljajući civile u latentnoj opasnosti.
Pored političkih pregovora i vojne dinamike, ne smije se zanemariti ni širi geopolitički kontekst koji dodatno usložnjava rješavanje sukoba. Bliskoistočni region u cjelini sve više postaje bojno polje interesa velikih sila, gdje su sukobi lokalnih aktera povezani s globalnim pozicioniranjem moći. Dok Sjedinjene Američke Države nastoje očuvati svoju dominaciju i stabilizirati savezničke režime, posebno izraelski, Iran i druge regionalne sile poput Turske i Katara ulažu diplomatski i logistički napor kako bi proširili svoj uticaj kroz podršku akterima poput Hamasa. Pored toga, ruski interes za destabilizaciju zapadnih partnera dodatno stvara ambijent u kojem je svaki mirovni proces neizvjestan i podložan sabotaži. Upravo zato, održivi mir u Gazi zavisi ne samo od dogovora između Izraela i Hamasa, već i od jasnog političkog konsenzusa među međunarodnim posrednicima, koji moraju uskladiti svoje geostrateške interese s potrebama civilnog stanovništva. Bez istinske koordinacije i iskrene volje za kompromisom, Gaza ostaje epicentar ljudske patnje i simbol globalne nemoći da se zaustave ratovi u 21. stoljeću.
