Praznovjerja i pogrešna vjerovanja: Štetni utjecaji na islamsko društvo
Islam se temelji na čvrstom monoteističkom vjerovanju, što je ključ za zdravo i pouzdano društvo. U svojoj suštini, Islam je došao kako bi ljude udaljio od pogrešnih i neutemeljenih uvjerenja, usmjeravajući ih prema vjerovanju i postupcima koji vode ka konačnoj sreći i spasenju na ovom i budućem svijetu.
Osnove monoteističkog vjerovanja u Islamu
Jedno od prvih učenja koje Islam usađuje u svoje sljedbenike je činjenica da je cijeli svemir, zajedno sa svim što u njemu postoji, stvorio Jedan i Jedini, Svemogući i Apsolutni Gospodar, Allah dž.š. Ovo temeljno vjerovanje postavlja osnovu za ispravnu vjeru i praksu.
Povijesni primjeri odstupanja od Božijeg zakona
Prva velika odstupanja od Božijeg zakona zabilježena su u doba poslanika Nuha, a.s. Ljudi iz njegovog naroda počeli su praviti kipove u čast svojih preminulih koje su smatrali izabranim ljudima. Kasnije su, pod utjecajem šejtana, počeli obožavati te kipove umjesto Allaha, uzimajući ih za posrednike. Ovaj oblik idolopoklonstva bio je prvi korak ka većim grijesima i udaljavanju od prave vjere.
Praznovjerja kroz povijest
Vremenom, ljudska su uvjerenja postajala sve složenija i raznovrsnija, često u suprotnosti s Božijom objavom i zdravim razumom. Mnogi narodi bili su uništeni zbog svojih prijestupa i idolopoklonstva, izražavajući nevjeru na različite načine. Praznovjerja su se raširila među ljudima, posebno onima koji nisu imali pristup pravoj vjeri.
Vračanje i proricanje
Vjerovanje u vračeve, proricanje sudbine i slične prakse grijeh je koji čovjeka može izvesti iz islama. Kada se Poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi we sellem, pojavio u Mekki, suočio se s grupom prevaranata poznatih kao El-kuhhan. Ovi vračevi tvrdili su da poznaju tajne prošlosti i budućnosti. Poslanik, a.s., jasno im je oponirao, ističući da samo Allah zna što će se dogoditi: ”Reci: Niko osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna gajb (šta će se dogoditi).” (En-Neml, 65.)
Islam strogo zabranjuje proricanje sudbine, a ta zabrana odnosi se i na one koji posjećuju vračeve i vjeruju u njihove riječi. Poslanik, a.s., upozorava: “Onaj ko ode proricatelju i povjeruje u ono što mu je rečeno, zanijekao je ono sa čim je došao Muhammed, a.s.”
Nošenje amuleta i zapisa
Šejtan je mnoge narode zaveo vjerovanjem da nošenje amuleta i zapisa donosi Božiju naklonost i zaštitu. Međutim, Islam jasno tvrdi suprotno – ovo vodi ka širk (pridruživanju Allahu), što je neoprostivi grijeh bez iskrenog pokajanja. Vjerovanje da zapis sam po sebi štiti osobu predstavlja veliki širk i osobu čini nevjernikom.
Predskazivanje zlih znakova
Predskazivanje zlih znakova, tetajjur, također je zabranjeno u Islamu. Ova praksa datira iz doba poslanika Saliha, a.s., i predislamskih Arapa. Islam se protivi vjerovanju u bilo kakve dobre ili loše predznake. Predislamski Arapi smatrali su da dolazak ptica s desne strane donosi sreću, dok dolazak s lijeve strane donosi nesreću. Ovakva vjerovanja su iracionalna i suprotna islamskoj nauci.
Sujevjerja na Balkanu
Na Balkanu su prisutna razna sujevjerja, poput vjerovanja da ženidba između dva Bajrama donosi nesreću ili da određeni dani nose loše predznake. Kucanje u drvo radi sreće, vjerovanje u crne mačke kao znak nesreće i broj trinaest također su dio ovih neutemeljenih uvjerenja. Sve ove prakse nemaju osnove u Islamu i potrebno ih je odbaciti.
Posjeta svetim mjestima
Mnogi ljudi vjeruju da su određena mjesta, kao što su turbeta, posebna po svojoj svetosti i da posjeta tim mjestima donosi posebne blagoslove. Međutim, Islam uči da je svako obožavanje osim Allahu dž.š. besmisleno i štetno. Poslanik, a.s., jasno je upozoravao na štetnost ovakvih vjerovanja.
Zaključak
Islam se zalaže za čisto monoteističko vjerovanje, koje je oslobođeno svih oblika širka i praznovjerja. Svaki musliman dužan je odbaciti neutemeljena vjerovanja i prakse te se posvetiti iskrenom obožavanju Allaha dž.š., slijedeći primjer Poslanika Muhammeda, a.s. Na ovaj način osigurava se istinska sreća i spasenje na ovom i budućem svijetu.
