Jedne noći, sultan Sulejman Kanuni probudio se u strahu od sna kojeg je sanjao. Pozvao je svog bliskog čuvara te mu naredio da pripremi njihove konje, jer će večeras izaći maskirani kako bi se lično osvjedočili u kakvom stanju narod živi. Ovo je bio i običaj sultana Sulejmana da izađe kao nepoznata osoba među ljude kako bi imao priliku da im pomogne.
Tako je i bilo, sultan je sa svojim čuvarom izašao u izvidnicu u kojoj naiđoše na jedog umrlog čovjeka na putu na kojeg niko od ljudi nije obraćao pažnju. Čije je ovo tijelo, upita sultan. Neko od ljudi odgovori: To je tijelo jednog bludnika i pijanice, osim žene nema djece niti rodbine i niko ne želi da ga ukopa niti da mu klanja dženazu. Te riječi su izazvale ljutnju sultana pa reče: Zar on ne pripada ummetu Muhameda alejhi-sselam.
Sultan je podigao umrlog te ga odnio do njegove supruge, koja kad je vidjela muža poče snažno plakati ne znajući da pred njom stoji sultan. Začuđeni sultan upita ženu: Zašto oplakuješ muža koji je bio bludnik i pijanica!? Žena reče: Moj muž je bio bogobojazan i pokoran Allahu, nije imao djecu, a želio je. Kupovao bi vino i donosio kući te bi ga odnosio u hammam i prosipao govoreći: Hvala Allahu, olakšao sam danas omladini i muslimanima nečinjenje nekih grijeha. Također, išao bi kod žena koje su činile blud i plaćao im čitavu dnevnicu pod uslovom da se vrate svojim kućama. Tada bi govorio: Hvala Allahu, olakšao sam danas omladini i muslimanima nečinjenje nekih grijeha. Nastavlja žena i kaže, ja bih mu govorila: Ljudi će ti suditi po vanjskim djelima, umrijećeš i nećeš naći ko će te ogasuliti, pripremiti i klanjati dženazu, a on bi nasmijan odgovarao: Klanjaće mi mi dženazu sultan Sulejman, njegovi ministri, ulema i svi muslimani!
Čuvši ovo, sultan je zaplakao a potom rekao: Istinu je rekao tvoj muž, ja sam sultan Sulejman, tako mi Allaha ja ću ga ogasuliti, svojim rukama ću ga spustiti u kabur i skupiti sve muslimane da mu klanjaju dženazu… potom je sultan Sulejman naredio cijeloj svojoj vojsci i muslimanima da se okupe i klanjaju dženazu te da se ovaj dobri čovjek ukopa u mezarje osmanskih sultana. Bi kako je sultan i naredio. Bila je to i najveća dženaza u historiji. Neka je Slavljen i Hvaljen Allah Jedini!
