Stranke opozicije, konkretno poslanici PDP-a Tanja Vukomanović i Bojan Kresojević, oštro su kritikovali rad Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) i Vlade RS, ističući da su ove institucije pokazale ozbiljan nemar u svom radu. Prema njihovim riječima, u prvih šest mjeseci ove godine održane su samo dvije sjednice NSRS, što znači da se skupština sastaje samo jednom u tri mjeseca, što je daleko od onoga što je potrebno za efikasno funkcionisanje institucija. Kresojević je naglasio da je tempo rada pod kontrolom Vlade RS, koja očigledno ne ispunjava svoje obaveze, što ugrožava opstanak Republike Srpske. On je posebno ukazao na to da je od ukupno 26 usvojenih zakona čak 21 donijet po hitnoj proceduri, što ukazuje na sistemsku zloupotrebu tog pravnog instrumenta.
Poslanici su posebno kritikovali činjenicu da se zakoni ne poštuju ni od strane samih zvaničnika koji ih donose. Kresojević je podsjetio da je broj sjednica u ovom sazivu gotovo prepolovljen u odnosu na prethodni, što jasno pokazuje da je vlast, predvođena SNSD-om, zasićena i nezainteresovana za rad u interesu građana. Dodatno, kao dokaz nepoštivanja zakonskih procedura naveo je i nezakonito imenovanje glavnog revizora i njegovog zamjenika, koji su na tim funkcijama imenovani po drugi put kao vršioci dužnosti. Ipak, unutar opozicije postoji nada u mlade ljude koji, kako tvrde, imaju dovoljno energije da preuzmu inicijativu i pokrenu promjene unutar skupštine. Kresojević je pozvao NSRS i Vladu da obrade inicijative opozicije i da se konačno izađe sa odgovorima, naglašavajući kao primjer zahtjev za povećanje materinskog dodatka, koji se, prema njegovim riječima, pokazuje kao jedno od ključnih pitanja koja vlast ignorira, čime se pokazuje nepoštovanje prema majkama i samoj Republici Srpskoj. Takođe, ukazao je na problem neprovedenog pravilnika o povratu PDV-a na prvu nekretninu, što dodatno pokazuje nesposobnost ili nemar institucija pod upravom SNSD-a.
Tanja Vukomanović je dodatno istakla da je zloupotreba hitne procedure i opšta nesposobnost rada institucija dostigla vrhunac. Po njenom mišljenju, činjenica da je 21 zakon usvojen hitno ne odražava stvarnu hitnost, već sistemsku manipulaciju kojom se zaobilaze demokratske procedure i smanjuje prostor za javnu raspravu. Ona je naglasila da Narodna skupština Republike Srpske više ne služi kao mjesto ozbiljnih odluka već je postala instrument u rukama uske grupe ljudi. Vukomanović je posebno kritikovala donošenje zakona o političkim partijama i privrednicima bez njihovog učešća, što je neprihvatljivo u demokratskom procesu. Takođe je ukazala na prioritet koji Vlada daje poreskim dužnicima nad mladim bračnim parovima i drugim građanima, što pokazuje da vlast nije usmjerena na dobrobit svojih stanovnika. Ona je dodala da se ne poštuju procedure i da je time narušen ugled NSRS. Neki zakoni se uopće ne primjenjuju, neki selektivno, dok drugi važe samo dok traje sjednica, a nakon toga gube na snazi, što dodatno podriva povjerenje građana u institucije. Poseban primjer je glasanje delegata SNSD-a u Domu naroda za Zakon o VSTS BiH, iako je NSRS donijela drugačiju odluku, što ukazuje na ozbiljnu disfunkciju i nepoštivanje usvojenih zakona.
U zaključku, opozicioni poslanici postavljaju ozbiljna pitanja o funkcionalnosti i integritetu institucija Republike Srpske. Oni pozivaju nadležne da konačno odgovore na brojne inicijative građana koje se tiču ključnih društvenih i ekonomskih pitanja, ističući da je njihova neaktivnost i ignorisanje važnih problema štetna po interese svih građana. Ova kritika nije samo apel za efikasniju administraciju, već i poziv na vraćanje povjerenja u demokratske procese i poštivanje zakona kao temelja stabilnosti i prosperiteta Republike Srpske. U tom smislu, transparentnost, odgovornost i uključivanje svih relevantnih aktera u donošenje odluka predstavljaju osnovne pretpostavke za prevazilaženje aktuelnih problema i za stvaranje bolje budućnosti za sve njene građane.
Pored kritika na račun rada institucija, opozicioni poslanici posebno ističu i problem demokratskog deficita unutar Narodne skupštine Republike Srpske. Vukomanović i Kresojević ukazuju da se ključni zakonski akti donose bez adekvatnog konsultovanja i uključivanja onih koji su najviše pogođeni tim odlukama, bilo da su to političke partije, privrednici ili obični građani. Takav pristup ne samo da narušava demokratske principe već i potkopava legitimitet samih institucija, stvarajući prostor za netransparentne i proizvoljne odluke. Oni tvrde da je usvajanje zakona po hitnoj proceduri, koje se koristi gotovo sistematski, zapravo način da se izbjegnu javne rasprave i kritike, te da se centralizuje moć u rukama uskog kruga ljudi. Ovo, kako navode, vodi ka ozbiljnoj političkoj i društvenoj stagnaciji, jer se važni problemi guraju pod tepih, a građani ostaju uskraćeni za informacije i mogućnost participacije u donošenju odluka koje direktno utiču na njihov život. Opozicija zato poziva na hitnu reformu parlamentarnog sistema i vraćanje poštovanja prema demokratskim procedurama, kako bi se obnovilo povjerenje građana i osigurala efikasnija i pravednija uprava u Republici Srpskoj.
