Glas Mirenja: Priča Mitarovog Putovanja kroz Bol i Nada
Mitar, bivši vojnik Vojske Republike Srpske i ratni vojni invalid, odlučio je otvoriti svoje srce i dijeliti svoja razmišljanja o ratu i posljedicama koje su uslijedile nakon sukoba. Njegova priča nije obojena mržnjom, već dubokom tugom i razočaranjem zbog trenutnog stanja u društvu koje se još uvijek bori sa naslijeđem prošlosti. Umjesto da se rane zaraste, mnogi ljudi i dalje žive u sjenama svojih uspomena, potpirujući netrpeljivost i podjele koje su dovodile do tragedije. Mitar govori tiho, ali s jasnim porukama. Njegov cilj nije privlačenje pažnje, već poticanje svijesti o besmislenosti trošenja života u mržnji.
Osjećaji koje Mitar izražava nisu samo njegovi lični; oni su odraz šireg osjećaja u društvu. Mnogi vojnici, poput njega, suočavaju se s flashbackovima i traumama koje su ostavile duboke ožiljke na njihovim dušama. U svijetu gdje se očekuje da se zaboravi, oni se bore s nemogućnošću da pređu preko onoga što su doživjeli. Mitar naglašava, “Niko od nas nije izašao neozlijeđen.” Ovi trenuci neizbježne boli često su izvor nezadovoljstva i frustracije, koje se manifestiraju kroz društveni nemir i nesigurnost. Pitanje koje se postavlja jeste: kako možemo pomoći ljudima da se izliječe od tih trauma i pronađu svoj put ka miru?
U trenutku kada govori o društvenim pitanjima, Mitar ističe kako ga boli kada gleda mlade ljude kako se sukobljavaju oko tema koje nisu ni doživjeli. “Pustite nas, Srbe, Muslimane i Hrvate iz Bosne da sami rješavamo svoje probleme. Ne miješajte se u naše odnose. Nismo više djeca,” poručuje Mitar. Ova izjava duboko rezonira s onima koji su svjesni da su sukobi često vođeni od strane onih na vlasti, a ne običnih ljudi. Političke igre, koje koriste nacionalizam i strah kao alat, često vode do novih podjela i sukoba. Mitar otvoreno proziva političare i vjerske vođe, ali također i strane aktere koji, kako kaže, često podstiču napetosti među narodima. Taktike manipulacije i stvaranja neprijateljstva služe samo da odvrate pažnju od pravih problema s kojima se suočavaju obični građani.
Mitar naglašava da obični ljudi u Bosni i Hercegovini teže miru i normalnom životu. “Devedeset posto nas s obje strane entitetske linije jedva sastavlja kraj s krajem. A oni na vrhu voze skupa kola, šalju djecu u inostranstvo, dok nama ostavljaju nacionalizam i siromaštvo,” kaže Mitar, dok njegov pogled luta u nepoznato. Ove riječi oslikavaju stvarnost s kojom se mnogi suočavaju u svakodnevnom životu, gdje se ekonomske i socijalne prepreke često postavljaju iznad ljudskih potreba za mirom i suživotom. U ovoj borbi za opstanak, ljudi gube iz vida ono što je zaista važno – međusobno poštovanje i podršku. Mitarov apel nije samo za promjenu u politici, već i za promjenu u srcima i dušama ljudi.
Prisjećajući se svog ranjavanja, Mitar se sjeća trenutka kada su mu prvi priskočili u pomoć ljudi za koje su mu govorili da su neprijatelji. “U ratu nije bilo nevinih, ali je bilo ljudskosti. Ja sam Srbin, ali me tada iz ruševina izvukao Bošnjak. Nikada to neću zaboraviti,” dodaje. Ova izjava oslikava duboku istinu o ljudskoj prirodi koja nadilazi etničke i političke podjele, potvrđujući da u trenucima krize često dolazi do izražaja najhumaniji aspekt ljudske prirode. Svaki čin pomoći, bez obzira na porijeklo ili etničku pripadnost, može biti svjetionik nade u najtamnijim vremenima. Mitarova priča o sažaljenju i suosjećanju ukazuje na to da su ljudi sposobni za promjenu, kada su suočeni s izazovima koji nadmašuju njihove razlike.
Mitar priznaje da mu nije lako nositi se s uspomenama. Njegovi snovi su ispunjeni licima saboraca koji se nikada nisu vratili. Ipak, on vjeruje da prošlost treba ostati u prošlosti. “Ne možemo promijeniti ono što je bilo, ali možemo odlučiti kako ćemo dalje. Ako budemo nastavili mrziti jedni druge, opet ćemo gledati istu priču, samo s novim generacijama,” poručuje Mitar. Ova svjesnost o cikličnosti mržnje i sukoba naglašava potrebu za promjenom u mentalitetu i pristupu prema budućnosti. Umjesto da se fokusiraju na ono što ih razdvaja, ljudi bi trebali raditi na izgradnji mostova koji će ih povezati. Mitarov poziv na dijalog i zajedništvo može poslužiti kao inspiracija za mnoge da se uključe u proces izgradnje mira.
Na kraju, Mitar šalje univerzalnu poruku svima: “Vrijeme je da prekinemo ovaj začarani krug. Da živimo, radimo, družimo se, ženimo i udajemo među sobom, jer smo svi od krvi i mesa.” Ova izjava o zajedništvu i jedinstvu predstavljaju temelj za izgradnju budućnosti bez mržnje. Mitarov glas odjekuje kao eho razuma u vremenu kada buja nesloga i zablude, a njegova poruka ne traži priznanje, već nadu. Ova nada može biti upravo ono što je svima nama najpotrebnije danas – snaga da krenemo naprijed ka boljoj budućnosti. Mitarova priča nije samo njegov put; to je put koji može inspirirati mnoge da prepoznaju snagu zajedništva i empatije kao ključ za izlazak iz začaranog kruga sukoba.
