Prvo pitanje: Selam alejkum, brate. Čitajući najnovije pitanje o mehiru na stranici n-um, osjetila sam sumnju da možda nismo postupili ispravno u našem slučaju, iako je sada kasno za promjene. Naime, tokom našeg vjenčanja, vjenčani dar koji sam dobila bio je prsten, dok sam kao mehr htjela određenu sumu novca. Dogovorili smo se da će on tu sumu isplatiti tokom trajanja braka, no, kako nije bio u mogućnosti to učiniti, dobila sam samo jednu šestinu mehra. Kada se naš brak nakon nekoliko godina raspao, znajući da on nema dovoljno novca, odlučila sam mu halaliti ostatak mehra. Nisam htjela da ga opterećujem i nadala sam se da će se oporaviti i da ćemo obnoviti brak. Međutim, to se nije dogodilo. Sada smo razvedeni i islamski i opštinski. Čitajući tvoje mišljenje da nije ispravno halaliti mehr, počinjem se pitati jesam li dužna tražiti ostatak mehra od njega? Selam alejkum.
Drugo pitanje: Esselamu alejkum. Pročitala sam pitanje o mehiru i naišla na sljedeće: “Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra.” Kada sam se udavala, moj muž je bio izbjeglica u stranoj zemlji, dok sam ja tu odrasla i živjela u mnogo boljim finansijskim uvjetima. Jedna sestra mi je savjetovala da tražim 5000 kao mehr, što sam i učinila. Moj muž je pristao, ali kasnije sam shvatila da zbog razlike u našim situacijama nisam trebala tražiti toliku sumu. Nisam htjela da ga opterećujem, pa sam, dok moj muž još nije radio, odlučila odustati od mehra. Osjećala sam da nisam vrijedna tolikog iznosa i bila sam zahvalna što mi je pomogao da počnem novi život. Sada, nakon što sam pročitala vaše objašnjenje, nisam sigurna jesam li ispravno postupila. Da li žena smije odustati od mehra? Moj muž sada radi i dobro zarađuje, te mu ne bi bio problem platiti taj iznos. Molim vas za pojašnjenje.
Odgovor: Alejkumusselam.
Prema islamskim propisima, davanje mehra (vjenčanog dara) postaje obavezno (vadžib) samim sklapanjem bračnog ugovora, a nije dozvoljeno sporazumno odustati od mehra prilikom sklapanja braka. Čak i ako iznos mehra nije precizno određen prilikom sklapanja braka, žena ima pravo na mehr u visini mehra žena njenog ranga.
Međutim, nakon sklapanja braka, žena ima pravo pokloniti čitav mehr ili njegov dio svome mužu, kao i odustati od zahtjeva za isplatom mehra, ali tek nakon što je mehr bio utvrđen i dogovoren prilikom sklapanja braka. Ovo pravo proizlazi iz ajeta u kojem Uzvišeni Allah kaže: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove dajte, a ako vam one drage volje od toga poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte” (En-Nisa, 4).
Dakle, ako ste prilikom sklapanja braka dogovorili iznos mehra, a vi ste kasnije, svojevoljno i bez pritiska, odlučili da se odreknete tog prava, to je potpuno ispravno i nemate obavezu da ponovo tražite mehr. U oba slučaja koje ste opisali, postupili ste ispravno prema šerijatskim propisima, i nemate obavezu da sada ponovo tražite vrijednost mehra od kojeg ste odustali.
Ako se u vašim srcima probudi sumnja ili osjećaj da ste možda pogriješili, možete se osloniti na činjenicu da ste postupili u skladu s islamskim učenjem, a što se tiče vašeg odnosa s mužem, možete slobodno razgovarati s njim i dogovoriti se o svemu na način koji oboma odgovara.
Molimo Allaha da vam podari svako dobro i na ovom i na budućem svijetu.
