Posjetio sam trgovački centar gdje me vlasnik ugledao, zagrlio i zaplakao. Pozvao me u svoju kancelariju na čaj, i pristao sam. U kancelariji me dugo posmatrao i ridao, a zatim je počeo kazivati svoju priču:
“Šejhu, u toj sobi sam činio blud s najljepšim djevojkama koje su mi dovodili moji uposlenici. Čak i tokom ramazana, dok se iz obližnjih džamija čulo učenje Kur’ana, ja sam nastavljao sa svojim grešnim djelima. Ako bi mi doveli djevojku koja mi se nije svidjela, vraćao bih je i tražio drugu, ljepšu.
Nisam znao za dragog Allaha. Rugao sam se klanjačima, postačima, učenjacima i daijama. Konzumirao sam alkohol više nego vodu. Moj život tekao je u toj mračnoj rutini. Jedne ramazanske noći, uposlenici su mi doveli djevojku s kojom sam počinio nemoral, ali nisam uživao. Tražio sam da dovedu drugu. Otišli su, a ja sam ostao i, da ne gubim vrijeme, uzeo daljinski upravljač kako bih pronašao kanal s filmom neprimjerenog sadržaja.
Dok sam pretraživao kanale, ugledao sam tebe, šejhu! Bio si obučen upravo ovako. Gledao sam te ne zbog toga što sam želio slušati šta govoriš, već zbog tvog izgleda. Pomislio sam: ‘Ovo mora da je neka tehnička greška! Otkud ovaj čovjek ovdje?!’ Htio sam promijeniti kanal, ali nisam mogao, nešto mi nije dalo… Gledao sam te netremice dok si držao predavanje u kojem si govorio o pogubnosti bluda.
Ostavio sam daljinski upravljač na sto i počeo slušati srcem, a ne samo ušima. Nedugo zatim, počeo sam ridati kao nikad prije. Slušao sam tvoje riječi imajući osjećaj da se jedino meni obraćaš, kao da si me vidio dok sam maloprije činio blud. I pored toga što sam pio alkohol i svake noći činio blud, Boga mi, tada sam prvi put u životu osjetio slast vjerovanja.
Okupao sam se i stupio u svoj prvi namaz. Imao sam tada više od 33 godine. Pregibao sam se i padao ničice pred Milostivim Allahom, plačući, jecajući i duboko se kajući zbog nebrojenih grijeha koje sam počinio. Dok sam bio na sedždi, moji su se ljudi vratili s djevojkom, ali nisu mogli vjerovati svojim očima. Pogledali su po kancelariji i gotovo zaključili da taj čovjek na sedždi ne mogu biti ja, već neko drugi; mislili su da se radi o zabuni.
Nakon namaza, koji sam završio ridajući, ispričao sam svojim ljudima šta se dogodilo i zapovjedio im da vrate djevojku koju su doveli. Šejhu, te večeri obećao sam: ‘Allahu moj, nikad više neću piti alkohol! Bože, nikad više neću učiniti blud!’ Sutradan sam zapostio i počeo obavljati pet dnevnih namaza, a nakon tri dana, moja supruga i ja otputovali smo na umru.”
Ova priča svjedoči o moći vjere i iskrenog pokajanja. Vlasnik trgovačkog centra, koji je nekoć živio životom ispunjenim grijehom, pronašao je put do Allaha kroz jednostavnu, ali moćnu poruku. Njegova transformacija od grešnika do pokajnika podsjeća nas na to koliko je važno pružiti priliku za promjenu i vjerovati u snagu milosti i oprosta. U trenutku kad je najmanje očekivao, naišao je na putokaz koji ga je vratio na pravi put. Njegova priča inspiracija je svima koji traže nadu i iskupljenje, pokazujeći da nikad nije kasno da se vratimo Allahu i započnemo novi, bolji život.
