Pitanje: Da li je po hanefijskom mezhebu dozvoljeno platiti hodži da prouči suru Jasin na grobu jednog od roditelja?
Odgovor: Prema hanefijskom mezhebu, učenje Kur’ana za mrtvu osobu nije podržano šerijatskim izvorima i praksom prvih generacija muslimana. Učenje na grobu smatra se inovacijom u vjeri, posebno kada se radi o plaćanju za to. Učenje Kur’ana je ibadet, a za ibadet nije dopušteno uzimati naknadu. Poznati hanefijski učenjak Ibn Abidin ističe da je iznajmljivanje učača Kur’ana neispravno, jer to nije bila praksa pravednih vladara. Allah najbolje zna.
Pitanje: Kakav je stav imama Ebu Hanife u vezi s učenjem Kur’ana na mezarju?
Odgovor: Učenje Kur’ana na mezarju nema osnove u hadisu niti u praksi prvih generacija muslimana. Hanefijski pravnici Ibn Ebul-Iz i Šelebi, kao i šejhul-islam Ibn Tejmijje, navode da je imam Ebu Hanife smatrao da je učenje Kur’ana na grobu nepoželjno. Ovaj stav dijele i učenjaci Malik, Ahmed, po odabranoj verziji, Ebu Bekr Mervezi, Ibn Tejmijje i drugi.
Pitanje: Kod nas je tradicija da poslije bajram-namaza muškarci i djeca odlaze na mezarje i tamo prouče nekoliko sura iz Kur’ana, uključujući suru Jasin. Ima li to utemeljenja u hadisu?
Odgovor: Učenje Kur’ana na mezarju, bilo tokom Bajrama ili bilo koje druge prilike, nije legitimno. Svi hadisi i predanja koji govore o učenju Kur’ana na mezarju smatraju se nevjerodostojnima. Prve generacije muslimana, koje su najbolje razumijevale i prakticirale islam, nisu imale ovu praksu. Kur’an je objavljen za žive, da bi se iz njega učili propisi o vjerovanju, ibadetima i međuljudskim odnosima. Mrtvi ne mogu čuti kada se Kur’an uči na grobu, pa nema koristi od toga. Treba objasniti na najljepši način da je učenje Kur’ana na mezarju novotarija i da se to ne smije činiti, jer se obredi trebaju izvršavati na osnovu validnih argumenata. Posjete mezarju mogu se obavljati u bilo koje vrijeme, bez posebnog preferiranja jedne prilike nad drugom. Allah najbolje zna.
Pitanje: Kod nas imami uče hatmu umrlom prije ukopa, gdje se sakupi deset imama i svaki prouči po tri džuza. Ima li to utemeljenja u islamu?
Odgovor: Učenje Kur’ana za mrtvu osobu nije praksa odabranih generacija muslimana. Ne postoji vjerodostojno predanje koje govori o učenju Kur’ana za umrlu osobu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao je ashabe dovi koja se uči kod mezara, ali im nije govorio da uče Kur’an za dušu umrlog. Hanefijski učenjaci smatraju da se na dženaza-namazu ne uči čak ni Fatiha, pa nema osnove za učenje prije ili poslije ukopa. Većina islamskih učenjaka smatra da mrtvi imaju koristi od učenja Kur’ana, ali učenje ne smije biti na grobu niti za naknadu. Međutim, prva generacija muslimana nije prakticirala učenje Kur’ana za mrtve, pa se to smatra nelegitimnim.
Pitanje: Moja majka zahtijeva da joj se poslije smrti uči tehvid. Da li sam dužan ispuniti njen zahtjev?
Odgovor: Nisi dužan, a ni smiješ izvršiti njenu oporuku, jer to nije u skladu s praksom prvih generacija muslimana. Učenje tevhida je novotarija i zabranjeno je. Ispravan izraz je „tevhid“, a ne „tehvid“. Tevhid kao šerijatski termin znači ispoljavanje čistog monoteizma, a Allah najbolje zna.
Pitanje: Šta se može, a šta ne smije raditi u pogledu mejita?
Odgovor: Nakon ukopa, sve obaveze prema mejitu su završene. Praksa kao što su spremanje ručka, učenje hatmi, mevluda, tevhida, četeresnica, godišnjica itd., nema utemeljenja u šerijatu i zabranjena je. Preporučuje se moliti za umrlog muslimana i tražiti oprost za njega, te udijeliti milostinju u njegovo ime. Hadždž se može obaviti za umrlog ako on to nije mogao učiniti lično. Također se za njega može napostiti obavezni post. Preporučujemo čitanje knjige „Pravni propisi dženaze-namaza“ koja detaljno objašnjava sve vezano za umiruće i umrle, te ukazuje na brojne novotarije vezane za dženazu. Allah najbolje zna.
