Dijaspora iz Bosne i Hercegovine raspršena je širom svijeta, a mnoge porodice u domovini oslanjaju se na podršku svojih rođaka i prijatelja koji žive u bogatijim zemljama. Ta podrška nije samo finansijska, već ima i emotivnu dimenziju, jer ti ljudi održavaju vezu s domovinom uprkos udaljenosti. Međutim, povratak u Bosnu za mnoge članove dijaspore često nosi gorak okus. Jedan čitatelj portala BHDijaspora.net podijelio je svoje iskustvo i razočaranje svaki put kad se vrati u zemlju.

Ovaj pojedinac opisuje svoje povratke u domovinu kao frustrirajuće, jer ga svaki put dočekuju s osjećajem da je postao svojevrstan “bankomat”. Kaže da se osjeća iscrpljeno zbog stalnih zahtjeva i molbi koje dolaze od rodbine i poznanika, od ljudi koje nije poznavao prije nego što je otišao u inostranstvo. Svaki put kad se vrati, sretne toliko raširenih ruku i pohlepnih pogleda, kao da se očekuje da novac raste na drveću u Njemačkoj. U tom trenutku shvata da mu ljudi pristupaju više iz interesa nego iz iskrene želje da ga vide.

Ističe da ga posebno nerviraju oni koji ga ne pamte dok je živio u Bosni, ali sada, kada dolazi iz inostranstva, postaje važan član porodice i prijatelj. Njegovo ogorčenje raste svaki put kad vidi kako ga rodbina obasipa lažnim zagrljajima i pokušava ga pridobiti bar za sitnicu, pa makar to bili samo njemački slatkiši. Kao da slatkiša nema u Bosni, ironično primjećuje. Ta slika raširenih ruku i pruženih dlanova, od trenutka kada je prvi put napustio domovinu, postala je neizbježan dio njegovih posjeta.

Osim osjećaja da ga ljudi vide samo kao izvor materijalne koristi, povratak u domovinu za njega je postao bolan i zbog stanja u kojem se zemlja nalazi. Primjećuje kako svaki put kad dođe, situacija se pogoršava. Država, prema njegovim riječima, kao da se trudi da dijaspori omrzne povratak. Stalno je suočen s propalim infrastrukturnim projektima, lošim putevima i ruiniranim graničnim prijelazima koji više liče na improvizirane nastambe nego na službene prelaze u modernim državama.

U razgovoru o svom rodnom gradu, tuga se produbljuje. On se prisjeća kako je grad nekada bio simbol ponosa i prirodne ljepote, dok je sada sve teže prepoznati ono što je volio. S bolom u glasu, kaže da nema vode, iako je Bosna zemlja poznata po svojim rijekama, poput Une, Drine, Neretve, Sane, Vrbasa i drugih. I pored toga, voda je u nestašici. Ovaj paradoks ga posebno pogađa jer je voda uvijek bila simbol izobilja, a sada je nešto što Bosni nedostaje.

Ovaj čitatelj izražava razočaranje ne samo u infrastrukturu, već i u mentalitet ljudi. Oranice su zapuštene, šume se uništavaju, a kafići su puni. S gnušanjem govori o neradnicima koji dane provode u kafanama, čekajući da sunce izađe kako bi ispijali kafu na terasama koje preplavljuju ulice. Grad je, prema njegovim riječima, postao pun improviziranih terasa i bašta koje zauzimaju ulice, dok prava pitanja i problemi ostaju zanemareni.

Pitanje koje ga sve više muči jeste: Ima li uopće smisla dolaziti u domovinu? Svaki put kad dođe, situacija je ista, a često i gora. Država, koja bi trebala biti podrška svojoj dijaspori, sve više ga udaljava. Pita se: šta država radi kako bi dijasporu motivisala da investira i vrati se u svoju domovinu? Na kraju, njegov zaključak je bolan: domovina postaje sve manje domovina. Osjećaj tuge i gubitka koji proživljava svaki put kad se vrati, sve je jači.

Lista problema koje ovaj član dijaspore ističe je duga:

  • Stalni zahtjevi za novcem od rodbine i prijatelja
  • Loša infrastruktura, uključujući propale puteve i neadekvatne granične prelaze
  • Nestašica vode uprkos bogatstvu rijeka
  • Zapostavljanje poljoprivrednog i šumskog resursa
  • Mentalitet koji favorizuje nerad i besposličarenje

Zaključno, ovaj pojedinac, poput mnogih drugih u dijaspori, osjeća duboko razočaranje i tugu zbog stanja u kojem se njegova domovina nalazi. Iako je daleko od Bosne, ona mu i dalje ostaje bliska, ali ta bliskost sve više blijedi. Svaki povratak donosi sve više gorčine i sve manje nade da će se stanje popraviti. Na kraju, ostaje mu samo pitanje: Zašto domovina odbija one koji su joj najpotrebniji?

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here