Nakon dužeg perioda intenzivnog iseljavanja stanovnika Bosne i Hercegovine prema državama Evropske unije, sve češće se javljaju pozitivne priče o povratnicima. U posljednje vrijeme, Tuzlanski kanton bilježi povratak brojnih porodica, što daje nadu i optimizam za oporavak lokalnih zajednica. Prema podacima koje je objavilo Ministarstvo obrazovanja Tuzlanskog kantona, ove godine u osnovne i srednje škole upisano je čak 84 učenika koji su se vratili iz inostranstva. Ovaj broj pokazuje da, iako su mnogi otišli u potrazi za boljim životom, postoji značajan broj onih koji vjeruju da mogu ostvariti svoje ciljeve u domovini.
Jedna od porodica koja se odlučila na povratak u Bosnu i Hercegovinu je porodica Damira Sakića, koja je nakon višegodišnjeg života u Njemačkoj donijela odluku da se vrati u Tuzlu. Ovaj potez uključivao je mnogo promjena, budući da Damir dolazi sa suprugom koja je rođena u Njemačkoj i njihovo troje djece. Sada, kada su se smjestili, imaju velike planove za život u Tuzli i raduju se prilici da doprinesu društvu. Djeca su se već počela prilagođavati – najstarija kćerka upisana je u Međunarodnu školu u Tuzli, dok su mlađe kćerke krenule u vrtić, što porodici pruža osjećaj stabilnosti i zadovoljstva.
Damir Sakić, koji je u Njemačkoj radio kao policajac, objašnjava kako prelazak u BiH znači i suočavanje s određenim profesionalnim izazovima. Naime, zbog svojih godina, trenutno ne može nastaviti raditi u istom sektoru kao što je to bio slučaj u Njemačkoj, ali on i njegova supruga istražuju različite opcije i razmatraju mogućnosti za zaposlenje u novom okruženju.
Za Damirovu suprugu, koja je odrasla u Njemačkoj, život u Bosni i Hercegovini donosi posebne prilike. Uspješno se prilagodila novoj sredini, a čak je savladala i jezik na zadovoljavajućem nivou. Damir naglašava kako su ih okolina i komšije u Tuzli izuzetno dobro prihvatili, što doprinosi njihovoj odluci da ostanu. On smatra da je, uprkos brojnim prednostima života u Njemačkoj, Tuzla mjesto gdje se osjećaju srećno i gdje prepoznaju mnogo vrijednosti koje su za njih bitne.
Iskustva života u Tuzli razlikuju se od njemačkih standarda, ali Damir naglašava kako su mnogi aspekti života u Bosni i Hercegovini za njega daleko bolji. Prema njegovim riječima, društvo u Tuzli ima snažan osjećaj zajedništva i organizovanosti, što se možda ne može primijetiti u svim segmentima svakodnevnog života u Njemačkoj. On čak kaže da mu, osim nekoliko tehničkih prednosti, ništa drugo iz Njemačke ne nedostaje jer u BiH pronalazi ispunjenje na različite načine.
Na pitanje zašto je odlučio da se vrati, Damir objašnjava kako novac i materijalna sigurnost nisu jedini faktori za srećan život. Za njega, čežnja za domovinom bila je dugogodišnji osjećaj koji ga je podsticao da pronađe način da se vrati. Dolazak u Tuzlu dao mu je osjećaj pripadnosti koji se teško može mjeriti sa bilo kakvom materijalnom sigurnošću. Damirova porodica vjeruje da u Bosni i Hercegovini može postići stabilnost, a iskustva njegove šire porodice dodatno ohrabruju njihov optimizam.
Većina članova Damirove porodice u Bosni i Hercegovini uspjela je naći zaposlenje bez političkih veza, što za njega predstavlja dokaz da i dalje postoji mogućnost za napredak i ostvarenje ciljeva u domovini. Naglašava kako je najveći broj članova njegove porodice visokoobrazovan, što im je omogućilo da osiguraju egzistenciju u rodnoj zemlji bez oslanjanja na političku podršku ili veze. To mu dodatno potvrđuje da u Bosni i Hercegovini, unatoč izazovima, postoji prostor za napredak.
Zaključno, priča Damira Sakića i njegove porodice nije samo primjer povratka, već i svjedočanstvo važnosti osjećaja pripadnosti i veze s domovinom. Iako je život u inostranstvu nudio mnoge pogodnosti, povratak u BiH omogućio im je da postignu sreću na način koji se ne može mjeriti materijalnim bogatstvom. Njihova odluka da se vrate i nastave život u Tuzli pruža inspiraciju mnogima koji razmišljaju o povratku, jer pokazuje da u domovini može biti prostora za ostvarenje i srećan život bez obzira na ekonomske izazove pressmediabih
