Zadnje godine svjedoče važnim promjenama u geopolitici, a posebno u kontekstu islamskog svijeta i njegovih ekonomskih i političkih ambicija. Na čelu ovih promjena, prema procjenama raznih stručnjaka i financijskih institucija, nalazi se Turska, koja se sve više uspinje na svjetskoj ekonomskoj ljestvici, dok se Europska unija suočava s izazovima koji prijete njenom opstanaku. Standard Chartered, britanska banka, prognozira da će Turska do 2030. godine postati jedna od pet najvećih svjetskih ekonomija, a ovo predviđanje nije izolirano, jer se slična mišljenja dijele i od strane drugih međunarodnih analitičara.
Iako se Turska već dugi niz godina nastoji priključiti Europskoj uniji, mnogi stručnjaci smatraju da je njezin put ka EU od samog početka bio više strateški manevr nego stvarna ambicija. Naime, proces pristupanja Uniji bio je često samo izgovor za smanjenje pritiska i neutraliziranje negativnih stavova Europe prema Turskoj. Od vremena raspada Osmanskog carstva, Turska je uvijek tražila svoj vlastiti put u globalnoj geopolitičkoj areni, a sada, u doba opadanja Zapada, njen uspon postaje neizbježan. Turska se okrenula Istoku, tražeći nove ekonomske i političke saveznike, dok Europska unija postepeno gubi svoju snagu.
Dok Turska doživljava ekonomski rast, Europska unija suočava se s problemima koji potresaju njezine temelje. Najveći izazovi koji prijete EU uključuju smanjenje radne snage zbog bijele kuge, tj. opadanja nataliteta, što se negativno odražava na ekonomski i socijalni sustav. U pojedinim državama, poput Grčke, ekonomija je već u kolapsu, dok su Francuska i Italija suočene s ozbiljnim socijalnim nemirima, uključujući masovne proteste zbog ekonomskih poteškoća. Njemačka, iako ekonomski najjača, nikada nije izgradila dovoljno snažnu vojsku, dok Francuska, premda vojno snažna, nije bila u mogućnosti razviti ekonomiju koja bi joj omogućila globalni utjecaj. Također, sve više članica EU suočava se s izazovima koji prijete njihovoj stabilnosti i općem blagostanju.
Turska, s druge strane, ulaže značajna sredstva u razvoj svoje vojne tehnologije i neprestano jača svoju platformu naoružanja. Iako se čini da Turska nastoji balansirati između istoka i zapada, njen cilj postaje jasniji kako vrijeme odmiče – Turska teži postati lider u islamskom svijetu i predvoditi pokret za ujedinjenje muslimanskih nacija. Ovo ujedinjenje, koje Turska već podupire, zapravo predstavlja pokušaj da se stvori novi globalni politički blok, a uz to bi moglo doći do značajnih promjena u svjetskoj ravnoteži moći. Neki analitičari vjeruju da će ovo ujedinjenje dovesti do ozbiljnih političkih i ekonomskih previranja, kako u Europi, tako i u svijetu.
Turska je u potpunosti prešla na predsjednički sistem vlasti, što joj omogućuje da učinkovitije upravlja svojom politikom, a istovremeno zauzima vodeću poziciju u islamskom svijetu. Takav pomak jasno ukazuje na ambicije Turske da postane dominantna sila ne samo u regionu, već i na globalnoj sceni. S obzirom na trenutnu situaciju, mnogi vjeruju da Turska nije samo ekonomija koja raste, već i politička sila koja će oblikovati budućnost islamskog svijeta.
U konačnici, Turska se nalazi u ključnom trenutku svoje povijesti, jer njena politika i ambicije odražavaju širii pomak u globalnoj geopolitičkoj dinamici. Ujedinjenje islamskog svijeta, koje se sada čini sve izvjesnijim, mogao bi postati kamen-temeljac za novu Osmansku državu, koja bi mogla izazvati temelje zapadnih silah. Turska se stoga neprestano suočava s napadima i kritikama Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, jer ti globalni akteri prepoznaju prijetnju koju Turska predstavlja za njihov dugoročnu dominaciju. Turska nastavlja svoj uspon, i sve je jasnije da nijedna prepreka neće moći zaustaviti ovaj globalni fenomen.
Kako bi se osigurao uspješan uspon Turske, važno je napomenuti da zemlja ne ulaže samo u vojnu moć, već i u jačanje svog ekonomskog sektora i tehnoloških inovacija, što će joj omogućiti da izdrži globalnu konkurenciju. Kroz suradnju s ključnim partnerima iz Azije i Bliskog istoka, Turska je u mogućnosti ostvariti dugoročnu stratešku stabilnost. Ovaj rast neće biti samo ekonomski i politički, već i kulturni, jer Turska sve više promovira islamske vrijednosti i tradicije kao temelj svoje vanjske politike. Ujedinjenje islamskog svijeta, uz Tursku kao njegovog lidera, moglo bi stvoriti novi geopolitički poredak, gdje će zemlje koje trenutno čine dio zapadnog bloka morati prilagoditi svoje politike kako bi se nosile s novim izazovima koji dolaze s ovog novog islamskog saveza.
