Džejla Drapić, mlada djevojka od svega 16 godina, preminula je 11. oktobra na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, a njena smrt duboko je potresla porodicu i prijatelje. Njena sestra Ajla Drapić-Memić podijelila je bolne trenutke kroz koje je prolazila, te izrazila zahvalnost za podršku koju su dobili od brojnih ljudi. Tragični gubitak koji je ova porodica doživjela doveo je do optužbi na račun stomatološke ordinacije “Mekić” i doktora Harisa Mekića, koji su, prema porodici, odgovorni za Džejlinu smrt. Ajla je javno istaknula da bol koju osjećaju nikome ne bi poželjela.
Ajla se prisjeća vremena koje je provela sa svojom sestrom, naglašavajući koliko su bile bliske. Njena djeca su posebno bila vezana za Džejlu, a iako su još mala, stalno pitaju za tetku koja ih je neizmjerno voljela. Džejla je provodila mnogo vremena s njima, njegujući posebnu vezu sa svakim od njih. Ajla kroz suze priča kako se njena duša “kida” jer njen najmlađi sin, Rejjan, vjerovatno neće ni zapamtiti svoju tetku, iako ga je uvijek mazila i pazila. Ejna, njeno drugo dijete, bila je Džejlin „priljepak“, te su rijetko kada bile razdvojene. Ajla se pita kako će dalje, suočena s ovako velikim gubitkom.
Jedan od najtežih momenata za Ajlu bio je kada joj je Džejla u bolnici govorila koliko jedva čeka da se vrati kući, da ponovo zagrli svoje voljene. Džejla je, zbog svog zdravstvenog stanja, bila spriječena da vidi djecu, što joj je dodatno otežavalo boravak u bolnici. Stalno je pitala svoju sestru: “Seko, kad ću više kući?” Taj osjećaj iščekivanja, želje za povratkom i nemogućnost da to ostvari, ostavio je neizbrisiv trag u Ajlinim sjećanjima.
Najpotresniji trenuci su se desili neposredno prije Džejline posljednje operacije. Ajla je sjetno ispričala kako su je obavijestili da Džejla mora hitno na operaciju. Džejla joj je tada poslala poruku: „Seko, bojim se, molim te, dovi za mene. Volim vas.“ Te riječi ostale su duboko urezane u Ajlino srce. Svaki put je ponavljala koliko voli svoju porodicu, što je za Ajlu bilo posebno bolno, jer je znala kroz kakvu neizvjesnost prolazi njena sestra.
Ajla se sjeća trenutka kada su je posljednji put vidjeli prije nego što je ušla u operacionu salu. Džejla je na licu imala osmijeh, iako su joj oči bile ispunjene strahom. Pokušavala je smiriti svoju porodicu, pokazujući hrabrost koju je nosila u sebi. Međutim, te slike stalno prolaze kroz Ajlinu glavu, podsjećajući je na nepodnošljiv gubitak. Suze ne prestaju, a Ajla se suočava s pitanjem kako dalje živjeti bez sestre koja je bila njena najveća radost.
Džejlin odlazak ostavio je ogromnu prazninu, ne samo u Ajlinom životu, već i u cijeloj porodici. Mnoge emotivne veze koje su gradili s njom sada su postale bolna sjećanja. Kada ne plače, Ajla zamišlja svoju sestru kako mirno spava u svojoj sobi, nadajući se da će svaki trenutak izaći iz te sobe, ali te misli brzo prerastu u surovu stvarnost. Njihova veza bila je izuzetno snažna, a Džejla je uvijek bila tu, dijeleći svaki trenutak s Ajlom i njenom porodicom.
Ajlin suprug Almir također je bio veoma vezan za Džejlu. Za njega je ona bila kao prava sestra, i prema Ajlinim riječima, volio ju je kao svoju. Ta posebna ljubav i povezanost bila je nešto što su svi osjećali, a Džejla je uzvraćala istom mjerom. Almir ju je uvijek štitio i udovoljavao joj, brinući se o njoj kao o članu svoje vlastite porodice. Sada, kada je više nema, svi se suočavaju s bolnim pitanjem kako nastaviti bez nje, dok praznina koju je ostavila postaje sve veća.
Ovaj tragičan događaj ne samo da je uzdrmao porodicu Drapić, već i mnoge druge ljude koji su bili svjedoci ove nesreće. Njena smrt postala je simbol gubitka i nepravde u očima njene porodice, a oni se sada bore da pronađu mir, dok istovremeno traže odgovore i pravdu.
