Priroda ponekad pokazuje svoju neumoljivu snagu, a posljedice takvih događaja često ostave iza sebe nevjerovatne priče o preživljavanju. Jedna takva potresna priča dolazi iz Donje Jablanice, gdje je Lamija Haračić Maslo iz Stoca doživjela iskustvo koje je duboko potreslo sve koji su čuli za njega. Njen susret sa smrću i nevjerovatno preživljavanje ostavili su trajni trag, a posebno je dirljivo njeno svjedočenje o duhovnim trenucima koji su joj pomogli da preživi.
Lamijin razgovor sa novinarom Nerminom Biseom bio je pun emocija. U toku razgovora, oboje su plakali, dijeleći bol i radost zbog njenog čudesnog spasenja. U središtu njihovog razgovora nalazio se njen Kur’an, knjiga koja je postala simbolom nade i čuda. Kur’an je ostao netaknut, bez ijedne oštećene stranice, uprkos razornoj nesreći koja je zadesila njenu porodicu. Ova sveta knjiga pratila je Lamiju od dana njenog šerijatskog vjenčanja u Stocu, kao dio djevojačke opreme, do njenog novog doma u Donjoj Jablanici.
Nakon što je bujica pogodila Donju Jablanicu, Lamija se našla usred haotičnih i zastrašujućih trenutaka. Voda i ogromne kamene gromade preplavili su područje, ostavljajući Lamiju bez ikakve šanse za brzu reakciju. „Našla sam se u vodi odmah nakon tog naleta bujice i ogromnih kamenih gromada,” prisjeća se Lamija. „Nisam uspjela da odreagujem ni mahinalno već sam samo izgovorila riječi kelime i šehadeta. Pomislila sam: ‘Ovo je Sudnji dan i to je to, postajem šehid!’”
Dok ju je voda nosila, osjetila je kako je ona na čudan način štiti od smrtonosnih gromada koje su se kotrljale unaokolo. Ipak, ono što je najviše obilježilo njeno iskustvo bila je pojava bijele svjetlosti koja je izgledala poput četiri lampe. Ova svjetlost, bez prisustva ikakvih ljudskih glasova, postala je njen jedini vodič kroz haos bujice. „Vidjela sam neku bijelu svjetlost, kao četiri lampe koje su mi signalizirale da se uputim prema njima,” priča Lamija. Ovaj svjetlosni fenomen davao joj je osjećaj nade i smjera u trenucima kada je sve izgledalo izgubljeno.
Lamija se kretala prema toj svjetlosti, dok je bujica nastavila da nosi sve pred sobom. Zvukovi vode i kamenja ispunjavali su njeno okruženje, ali svjetlost je ostala njen jedini putokaz. Kako se približavala pruzi, svjetlost iznenada nestaje, što je shvatila kao znak da je opasnost prošla. Kada je tišina zamijenila buku bujice, prvi glasovi koje je čula bili su glasovi njenih komšija, čije su kuće bile izvan dometa razorne bujice.
Lamijino iskustvo može se opisati kroz nekoliko ključnih tačaka:
- Neočekivana bujica: Razorni nalet vode i kamenih gromada pogodio je Donju Jablanicu, ostavljajući mještane bez mogućnosti brze reakcije.
- Susret sa smrtnošću: Lamija se u tim trenucima suočila sa vlastitim strahom i prihvatila mogućnost smrti, ali njena vjera ju je održala.
- Čudesna pojava svjetlosti: Vizija bijele svjetlosti koja joj je pokazivala smjer bila je ključni element njenog spasenja, pružajući joj nadu i motivaciju da se bori.
- Podrška komšija: Nakon što je opasnost prošla, Lamijini susjedi su joj prvi pritekli u pomoć, potvrđujući važnost zajedništva u teškim trenucima.
Lamija opisuje ove trenutke kao iskustvo u kojem je bila potpuno prepuštena Božijoj volji i zaštiti. Vjera joj je bila oslonac u trenucima kada je izgledalo da nema izlaza, a njena priča postala je inspiracija mnogima koji su čuli o ovom čudu. Iako se suočila sa smrću, osjećala je prisustvo više sile koja ju je vodila ka sigurnosti, što je dodatno učvrstilo njeno vjerovanje.
Zaključno, Lamijina priča o preživljavanju ostavlja snažnu poruku o snazi vjere i ljudskoj izdržljivosti čak i u najtežim okolnostima. Njeno iskustvo predstavlja svjedočanstvo o čudima koja se mogu dogoditi kada su izgledi najmanji, ali i o duhovnoj snazi koja može proizaći iz suočavanja sa smrtnom opasnošću. Ova priča o borbi, vjeri i nevjerovatnom spasenju nastavlja da inspiriše ljude i podsjeća na to koliko je važno imati nadu, čak i kada se čini da je sve izgubljeno.
Njena priča nosi univerzalnu poruku da, bez obzira na težinu situacije, uvijek postoji mogućnost čuda, a vjera može biti svjetionik u najcrnjim trenucima života. Lamijino iskustvo iz Donje Jablanice ostat će upamćeno kao svjedočanstvo ne samo o snazi prirode, već i o snazi duha i vjere u nevidljivu ruku koja nas vodi ka spasenju.
