Selma Musić, djevojčica nestala u julu 1995. godine tokom genocida u Srebrenici, još uvijek je predmet neumorne potrage njene porodice. Njeni roditelji, Alija i Salim Musić, te sestra i dva brata, odbijaju odustati i s nadom vjeruju da će jednog dana pronaći svoju voljenu Selmu. Novi tragovi, konkretno fotografije do kojih su došli nedavno, daju im još više vjere da će ona možda biti pronađena, uprkos decenijama koje su prošle od njenog nestanka.
Selmin otac, Salim Musić, s tugom se prisjeća kako su njegova porodica i on došli do trenutka kad su izgubili trag svoje djevojčice. Kada su bili prisiljeni napustiti svoj dom zbog pada Srebrenice, porodica se podijelila: muškarci su krenuli preko šume, dok su žene, djeca i stariji nastavili prema Potočarima. Salim je pošao kroz šumu, dok je njegova supruga Alija stigla u Potočare s njihovom djecom, uključujući Selmu. Tamo je Alija dojila šestomjesečnog sina kada je odjednom shvatila da Selme nema.
U tom trenutku, Alija je počela očajnički tražiti Selmu zajedno s ostalim članovima porodice. Dok su tražili djevojčicu, naišla je na Ratka Mladića, komandanta Vojske Republike Srpske. Molila je za pomoć, ali je naišla na brutalni odgovor: Mladić joj je naredio da se udalji i da se pridruži ostalim ženama, govoreći da će dijete već biti pronađeno. Nakon što su žene i djeca prebačeni u Kladanj, jedan komšija, Suljo Begović, prijavio je nestanak male Selme, dok je Alija s ostatkom djece nastavila prema Dubravama. Salim je stigao na slobodnu teritoriju u Nezuk, gdje je napokon čuo vijesti o svojoj porodici i susreo ih u Gnojnici. Međutim, ni tada nije bilo traga o Selmi.
Nakon susreta s porodicom, Salim se posvetio traženju bilo kakvog traga o svojoj kćerki. Prijavio je njen nestanak Crvenom krstu, koji je povremeno uzimao DNK uzorke od porodice za eventualne analize u slučaju pronalaska njenih ostataka ili ako se otkrije da je živa. No, uprkos godinama traganja, nikakve povratne informacije nisu stigle. Salim je pokušao sve: čuo bi glasine o napuštenoj djeci ili djeci bez roditelja, trčao bi na svaki mogući trag, ali svaki put bi bio razočaran.
Na jednoj od tih potjera za informacijama, Salimu je rečeno da postoji djevojčica po imenu Selma u jednom domu za djecu. Nadajući se da je to njegova kćerka, otišao je tamo, ali, na njegovu žalost, djevojčica nije bila njegova Selma. Njegova kćerka je imala plavu kosu, dok je ova djevojčica bila crnokosa. Iako su ga razočarali, rekao je osoblju doma da bi usvojio tu djevojčicu i odgajao je kao svoje dijete, ali mu to nisu dopustili.
Selmin otac nikada nije prestao nadati se, a vjeruje da bi ona mogla biti prepoznata jer je kao mala imala specifične poteškoće s motorikom: njena lijeva strana tijela bila je usporena, s blago savijenom lijevom rukom i otežanim pokretima lijeve noge. Danas bi Selma imala oko 32 godine i porodica ne gubi vjeru da će je pronaći.
Prije nekoliko dana, porodica Musić pronašla je fotografiju na kojoj je Selma, snimljenu na slobodnoj teritoriji u Kladnju. Na toj fotografiji je odjevena u istu odjeću i nosi žute čizmice koje je imala na sebi kad je nestala. Ubrzo nakon toga, sasvim slučajno, porodica je pronašla i drugu fotografiju. Na njoj se vidi Selma kako prima vakcinu u humanitarnom kampu blizu Tuzle.
Ovi dokazi dodatno su aktivirali zajednicu okupljenu na Facebook stranici koju je njen brat Alen pokrenuo prije deset godina. Ova grupa služi kao prostor za povezivanje i pronalaženje informacija o Selmi. Alen sada traga za osobama koje su bile prisutne na tim fotografijama, nadajući se da bi one mogle imati ključne informacije o tome gdje bi Selma mogla biti danas.
- Grupa na Facebooku postala je mjesto na kojem ljudi prepoznaju svoje porodice, prijatelje i komšije na fotografijama.
- Svaka nova poruka ili informacija daje porodici Musić tračak nade.
- Selmin brat Alen redovno komunicira s članovima grupe i provjerava sve nove informacije koje dobije.
Kako kaže Alen, svaki novi dan za porodicu predstavlja novo iščekivanje, ali oni ne čekaju pasivno. Aktivno istražuju sve moguće informacije, držeći se nade da će jednog dana dobiti odgovore.
Salim, Selmin otac, ističe da neće odustati dok je živ. Sve što traži je dokaz, bio on dokaz o njenom životu ili smrti. Njegova potraga predstavlja borbu za pravdu i istinu, kao i sjećanje na sve što je porodica Musić proživjela.
Dok završava svoje izlaganje, Salim naglašava da će nastaviti tražiti svoju kćerku sve dok bude imao snage. Neka fotografije njegove porodice, koje su podijeljene u nadi da će neko prepoznati Selmu, budu svjetlo koje će možda vratiti izgubljenu djevojčicu u porodicu.
