Poslanikovo, s.a.v.s., viđenje Dženneta na Mi’radžu: nebeska počast i predokus vječnog boravišta
U islamskoj tradiciji malo je tema koje u srcima vjernika bude toliko čuđenja, nade i čežnje kao što je priča o Noćnom putovanju (Isra’) i Uzdignuću (Mi’radž).
To je događaj kojim je Allah, dž.š., ukazao posebnu milost i počast Svome Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., jer mu je omogućio da, još dok je bio na dunjaluku, vidi prizore koji su inače skriveni od ljudskog pogleda do Sudnjega dana. Među tim veličanstvenim prizorima posebno mjesto zauzima viđenje Dženneta i kratki, ali duboko značajni boravak u njemu.
O ovome svjedoče vjerodostojne predaje u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisuje kako je uveden u Džennet, čije je tlo od miska, a unutrašnjost ispunjena biserjem, ljepotom i savršenim poretkom. Takvi opisi nisu tek poetske slike, nego dio objave koja vjerniku približava stvarnost ahireta.
Kada Poslanik, s.a.v.s., govori o Džennetu, on ne govori iz mašte, nego iz neposrednog viđenja koje mu je Allah, dž.š., podario kao znak Svoje istine i potvrdu onoga čime je pozivao ljude.
U sahih predajama spominje se da je Muhammed, s.a.v.s., na Mi’radžu vidio biserne ogrlice, ukrase i kupole, a zemlja Dženneta mu je opisana kao misk. Ovi izrazi ukazuju na prostor koji nadilazi sve zemaljske predstave o ljepoti, raskoši i mirisu. Uobičajeni svijet je pun nedostataka, promjena i prolaznosti, dok je Džennet mjesto čiste savršenosti.
Zato i najmanji opis koji dolazi od Poslanika, s.a.v.s., ima ogromnu vrijednost: on vjerniku ne daje samo informaciju, nego i duhovni pravac, podsjećajući ga da je stvarni život onaj koji dolazi poslije smrti.
Važno je napomenuti da učenjaci kroz vijekove raspravljaju o pitanju na kojem se mjestu nalazi Džennet, odnosno da li je cijeli Džennet na nebesima ili je samo njegov dio vezan za određeno nebo, posebno za sedmo nebo.
Neke predaje upućuju na to da je Poslanik, s.a.v.s., prije ulaska u Džennet stigao do Sidretul-muntehaa, koja se nalazi na sedmom nebu, pa se iz toga razumije da je i Džennet na neki način povezan s tim nebeskim prostranstvom.
Drugi kur’anski tekstovi, međutim, govore o Džennetu kao o nečemu što je prostrano kao nebesa i Zemlja, što otvara prostor za dublje razmišljanje o njegovoj veličini, širini i složenosti.
Kur’anski ajet: “I nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje” (Ali Imran, 133), jasno ukazuje da je Džennet nevjerovatno prostran i da prevazilazi ljudsku sposobnost preciznog zamišljanja. Ako se uzme u obzir da se izraz “nebesa” odnosi na svih sedam nebesa, onda je jasno da je Džennet veći od svake ljudske predodžbe o prostoru.
Zbog toga su neki učenjaci zaključili da je Džennet ogromna cjelina koja obuhvata više razina, više vrtova i više počasti, a da je dio njegovih vrata ili pristupnih mjesta vezan za sedmo nebo.
U suri En-Nedžm spominje se Džennetul-me’va, odnosno “džennetsko prebivalište”, uz riječi: “Kod Sidretul-muntehaa, kod kojeg je džennetsko prebivalište” (En-Nedžm, 13–14). Ovi ajeti snažno ukazuju da postoji posebna vrsta Dženneta koja je blizu Sidretul-muntehaa. Zbog toga neki tumači smatraju da je Džennetul-me’va na sedmom nebu, ili da je barem jedan njegov dio vezan upravo za to mjesto.
Time se uspostavlja veza između najuzvišenijeg nebeskog prostora i boravišta nagrade, što dodatno potvrđuje da se radi o stvarnosti koja je iznad svih dunjalučkih granica.
Međutim, pojam Džennet u islamskom govoru može biti i širi, sveobuhvatan pojam koji obuhvata više džennetskih nivoa i bašča. Kur’an u suri Er-Rahman spominje četiri vrta, odnosno dva bliska i dva dodatna perivoja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pojašnjavao je ove ajete u predajama u kojima govori o dva Dženneta sa srebrenim posudama i dva Dženneta sa zlatnim posudama.
To pokazuje da džennetska nagrada nije jednolična, nego da ima stepene, različite stepene ljepote i različite stepene bliskosti Uzvišenom Gospodaru.
Iz toga se može razumjeti da Džennet nije samo jedno mjesto, nego cijeli sistem vječne nagrade, u kojem su vrtovi, rijeke, hlad, mirisi, perivoji, odaje i nivoi usklađeni sa djelima i iskrenošću vjernika. Neko će biti počašćen širim prostorom, neko većom blizinom, neko posebnom sigurnošću, a neko gledanjem u svoga Gospodara na način koji dolikuje veličanstvenosti ahireta.
Zbog toga su klasični učenjaci često govorili da se opisi Dženneta ne iscrpljuju u jednom značenju, nego da otvaraju vrata razmišljanju o Božijoj neizmjernoj milosti.
Posebno je dirljivo zamisliti kako se Allahov Poslanik, s.a.v.s., osjećao kada je kročio u Džennet. On je ranije svojim ashabima opisivao Džennet kao da ga vidi pred sobom, podstičući ih da se natječu u dobru, da se boje Allaha i da ne budu vezani za prolazni svijet. A onda mu je, na Mi’radžu, taj isti Džennet bio pokazivan neposredno.
To znači da je Poslanik, s.a.v.s., u jednoj noći dobio i potvrdu i iskustvo: ono što je govorio iz objave, sada je vidio vlastitim očima. Ta činjenica još više potvrđuje njegovu istinitost i dubinu njegovog poslanstva.
U njegovom prvom susretu s Džennetom naročito se ističu biserni ukrasi i zemlja od miska. Ovdje se ne radi samo o vanjskoj ljepoti, već i o poruci da je Džennet mjesto čistoće, ugode i savršenog uređenja. Misk u dunjalučkom iskustvu predstavlja jedan od najljepših mirisa, ali ono što je u Džennetu opisano kao “zemlja od miska” nadmašuje sve poznate mirise ovog svijeta.
To je miris koji ne prolazi, ne blijedi i ne smeta, nego je stalna radost za stanovnike vječnosti.
U tom svjetlu, lahko je razumjeti zašto su učenjaci naglašavali da bi samo kraljevi na dunjaluku, kada dočekuju počast, pripremili raskošne prijeme za posebne goste. A kakav je tek bio doček koji je Gospodar svih svjetova pripremio Svome miljeniku i posljednjem poslaniku! To je doček koji prevazilazi sve ljudske predstave o počasti.
Džennet na Mi’radžu nije bio samo mjesto u koje je Poslanik, s.a.v.s., kratko ušao, nego i nebeski znak da Allah, dž.š., nagrađuje, uzvisuje i priprema za one koje voli ono što nijedno oko nije vidjelo, nijedno uho nije čulo i na pamet nijednom čovjeku nije palo.
Na kraju, priča o Džennetu viđenom na Mi’radžu podsjeća muslimana da je ahiret stvarniji od dunjaluka, iako je dunjaluk trenutno pred našim očima. Ako je Allah, dž.š., omogućio Svome Poslaniku, s.a.v.s., da na tom uzvišenom putovanju vidi dio onoga što čeka vjernike, onda je cilj toga da ljudi ožive vjeru, povećaju čežnju za pokornošću i postanu svjesni da nijedan trud na Allahovom putu nije izgubljen.
Džennet je stvarnost, obećanje i najveća nada vjernika, a Mi’radž je bio jedan od najjasnijih znakova da je to obećanje istinito i blizu onima koji vjeruju i rade dobra djela.
