Nakon što je prvi put javno progovorio o svom traumatičnom iskustvu, mladić iz Bosne i Hercegovine, koji je bio žrtva seksualnog zlostavljanja, odlučio je podijeliti svoju priču u intervjuu za Republiku. On se po prvi put obratio javnosti nakon što je prisustvovao predstavi koja tematizuje vršnjačko nasilje. Predstava ga je duboko potresla i podsjetila na strašna iskustva kroz koja je prošao, a odlučio je da progovori kako bi dao podršku i drugim žrtvama seksualnog nasilja koje, prema njegovim riječima, često šute iz osjećaja srama i straha.
Mladić nije želio otkrivati svoj identitet, jer mu nije cilj da fokus bude na njemu, već na poruci koju želi prenijeti – da se žrtve seksualnog nasilja ne smiju stidjeti i da trebaju govoriti o tome. Naglasio je kako se osjeća olakšano sada kada je javno progovorio o tome što mu se desilo, iako je mnogo godina nosio tu bol i stid u sebi. Najviše ga, kako kaže, pogađa činjenica da osoba koja ga je zlostavljala živi normalno, dok mnoge druge žrtve, poput njega, i dalje prolaze kroz terapije i nose traumu tog događaja.
Mladić je pojasnio da nikada nije imao namjeru nauditi svom zlostavljaču, ali je želio da ljudi znaju istinu o njemu. Njegova jedina želja bila je da osoba bude osramoćena u društvu, da ga ljudi prepoznaju i da mu se uskrati usluga u prodavnici – da konačno vidi posljedice svojih djela. Svoju ispovijest započeo je nakon što ga je jedna scena u predstavi “Tiho tiše” podsjetila na traumatične trenutke koje je proživio. U tom trenutku osjetio je da više ne može šutjeti i da je došao pravi trenutak da svoju bol podijeli s drugima.
Iako je presuda protiv njegovog zlostavljača donesena 2021. godine, mladić ističe da se nije osjećao zadovoljno, jer je kazna plaćena i cijeli slučaj je zataškan. Zlostavljač živi dalje, ne dolazi u Sarajevo, dok žrtve ostaju s traumama. Ovaj mladi Bosanac završava svoju ispovijest porukom svim žrtvama seksualnog nasilja – poručuje im da nisu sami, da moraju govoriti o onome što su preživjeli i da se nikada ne trebaju stidjeti svojih iskustava.
Ova hrabra ispovijest mladića pokazuje koliko je važno progovoriti o traumama i pružiti podršku žrtvama nasilja kako bi se izgradilo društvo u kojem pravda i suosjećanje zauzimaju prvo mjesto.