Bosna i Hercegovina u novoj američkoj politici: energija, utjecaj i borba za politički prostor
Bosna i Hercegovina ponovo se našla u fokusu međunarodne politike, ali ovog puta ne samo kao država čija je stabilnost važna za Zapadni Balkan nego i kao prostor u kojem se prepliću geopolitički interesi, energetski projekti i poslovni aranžmani povezani s ljudima bliskim administraciji Donalda Trumpa. Kako piše Financial Times, riječ je o novom pristupu Sjedinjenih Američkih Država prema BiH, pristupu koji se znatno razlikuje od dosadašnjeg američkog modela podrške institucijama i očuvanju dejtonskog poretka.
Tokom posljednje tri decenije Washington je imao presudnu ulogu u poslijeratnoj obnovi Bosne i Hercegovine. SAD su bile među ključnim posrednicima u postizanju Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je 1995. godine okončan rat, a zatim su godinama podržavale ustavni model zasnovan na podjeli vlasti između entiteta i brojnih nivoa upravljanja. Taj sistem je trebao osigurati mir, ali je istovremeno stvorio političku arhitekturu koja se često opisuje kao složena, sporovozna i sklona blokadama. Upravo na toj ocjeni nova američka administracija gradi svoju kritiku dosadašnjeg pristupa.
Prema navodima britanskog lista, visoki američki zvaničnici pod Trumpovom administracijom poručuju da ne žele više održavati model koji, po njihovom mišljenju, proizvodi zavisnost od međunarodnog nadzora i ne daje dovoljno prostora domaćim političkim akterima. Zamjenik američkog državnog sekretara Christopher Landau je tokom proljetne posjete Daytonu 2025. godine upravo tu poruku iznio vrlo direktno, tvrdeći da Washington više ne želi nametati rješenja “izdaleka”, od strane birokrata i aktivističkih krugova koji, kako je rekao, nisu dovoljno povezani sa stvarnim životom na terenu. Takav govor pokazuje da nova administracija ne posmatra Dejton samo kao mirovni dokument, nego i kao sistem koji je, po njihovom mišljenju, zastario i neefikasan.
Jedan od najvažnijih primjera tog zaokreta, navodi Financial Times, jeste projekt Južne interkonekcije – gasovoda koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s LNG terminalom u Hrvatskoj i time smanjio dugogodišnju zavisnost od ruskog plina. Na prvi pogled, riječ je o infrastrukturnom i energetskom projektu. Međutim, njegova politička težina daleko nadilazi tehnički aspekt. U trenutku kada Evropa nastoji smanjiti oslanjanje na ruske energente, svaki projekat koji otvara alternativni pravac snabdijevanja dobija i geopolitičku vrijednost. U slučaju BiH, taj projekat postao je i prostor za nadmetanje među domaćim političkim blokovima, ali i poligon za utjecaj američkih poslovnih i političkih mreža.
U središtu priče nalazi se kompanija AAFS, koju vode Jesse Binnall, nekadašnji pravni zastupnik Donalda Trumpa, i Joseph Flynn, brat Michaela Flynna, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost u prvoj Trumpovoj administraciji. Njihov partner u Bosni i Hercegovini je Amer Bekan, a Bijela kuća je, prema pisanju lista, podržala AAFS kao investitora u ovaj energetski projekt. Posebnu pažnju izazvao je i potez Parlamenta Federacije BiH, koji je u aprilu usvojio izmjene zakona kojima je javno preduzeće BH-Gas uklonjeno kao investitor iz projekta. Time je AAFS dobio dominantnu poziciju bez klasičnog javnog tendera, što je otvorilo niz pitanja o transparentnosti, proceduri i mogućim političkim utjecajima.
Organizacija Transparency International upozorila je da takvo rješenje predstavlja opasan presedan, posebno u zemlji u kojoj su javne nabavke, koncesije i energetski projekti već godinama osjetljiva politička tema. Dodatnu pažnju javnosti privukli su i sastanci koje su u Sarajevu imali Binnall, Flynn i pojedini domaći političari. Među njima je bila i zastupnica Sabina Ćudić, koja je za Financial Times govorila o dojmu koji su ostavili ti susreti. Prema njenom opisu, sagovornici su vrlo brzo isticali bliskost s Donaldom Trumpom i koristili tu vezu kao svojevrsni znak političkog kapitala. Takvo ponašanje, kaže ona, nije djelovalo slučajno, nego kao način da se poruči kako njihova veza s američkim predsjednikom može ubrzati donošenje odluka u BiH.

Ćudić je navela da je tokom razgovora u više navrata dominirala poruka hitnosti. Prema njenim riječima, govorilo se da projekt treba realizirati odmah, čak i “jučer”, što pokazuje koliko je snažan bio pritisak da se odluke donesu brzo i bez dugih institucionalnih procedura. U isto vrijeme, Binnall i Flynn odbacuju tvrdnje da su poslovne prilike u Bosni i Hercegovini rezultat njihovih veza s Trumpovim krugom. Oni tvrde da su inicijalni kontakti došli od bh. zvaničnika, dok su sa američkim diplomatama i State Departmentom sarađivali na profesionalan način. Navode i da ni oni, ni State Department, nisu tražili da se ime njihove firme unese u zakon, već da je ta odluka bila isključivo u rukama domaćih institucija.
Iz američkog State Departmenta poručeno je da je AAFS bila jedina američka kompanija koja se javila i bila spremna realizirati projekt prema modelu sličnom koncesiji koji je prihvatila Vlada Federacije BiH. Ipak, prema pisanju Financial Timesa, američka diplomatija nije bila samo pasivni posmatrač. Navodi se da su američki zvaničnici pratili sastanke, učestvovali u tehničkim grupama i na taj način davali dodatnu težinu projektu. Kurt Bassuener, suosnivač think-tanka Vijeće za politiku demokratizacije, smatra da je sama činjenica da su firme bile povezane s Trumpovim krugom mogla imati značajan politički utjecaj. On tvrdi da je tokom rasprave o zakonu postojalo izraženo uvjerenje da se ne treba zamjeriti ljudima bliskim američkom predsjedniku.
U cijeloj priči važno mjesto zauzima i bivši američki ambasador u BiH Michael Murphy, koji smatra da je približavanje Milorada Dodika administraciji u Washingtonu utjecalo i na ponašanje političkih predstavnika iz Federacije BiH. Po njegovom mišljenju, dio bošnjačkih političkih aktera pokušao je preko Južne interkonekcije pronaći vlastiti kanal prema Trumpovom političkom svijetu, kako bi spriječili da taj prostor preuzmu protivnici bosanske države. Murphy tvrdi da je percepcija političke blizine s Washingtonom postala važnija nego ranije, jer su mnogi u BiH zaključili da bi se bez takve veze mogli naći u nepovoljnijem položaju.
Financial Times u analizi podsjeća i na lobističke aktivnosti koje su u SAD-u pokrenuli predstavnici Republike Srpske. Dokumenti dostavljeni američkim vlastima pokazuju da su ciljevi tih angažmana bili vrlo slični političkim zahtjevima koje zastupa Milorad Dodik. Među njima su bili ukidanje sankcija, približavanje pokretu MAGA, pa čak i zahtjev za podršku otcjepljenju Republike Srpske. Britanski list navodi da je Dodik u velikoj mjeri postigao svoje ciljeve, izuzev onog najdalekosežnijeg – otcjepljenja. To dodatno pokazuje koliko su lobiranje i politički marketing postali sastavni dio bosanskohercegovačke političke borbe, ne samo unutar zemlje nego i na međunarodnoj sceni.
Posebno osjetljiva tema postao je i položaj visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta. Prema izvještaju Financial Timesa, Schmidt je u maju najavio ostavku, a izvori lista tvrde da su mu američki zvaničnici poručili kako bi mu mogli otežati obavljanje funkcije ako ne napusti tu poziciju. Takve informacije, iako nisu službeno potvrđene, dodatno hrane dojam da se američka politika prema BiH više ne vodi isključivo kroz institucije i principe, nego i kroz pregovore, pritiske i taktička savezništva. Washington je za njegovog mogućeg nasljednika podržao italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija, što je, prema pisanju lista, iznenadilo dio evropskih diplomata.
Michael Murphy smatra da bi američka administracija željela visokog predstavnika koji neće biti prepreka političkim procesima u Republici Srpskoj. Po njegovom mišljenju, takva osoba ne bi smjela intervenirati kada se podriva Dejtonski sporazum ili slabe državne institucije. Upravo ta teza otvara ključno pitanje: da li se nova američka politika prema BiH kreće prema većoj pragmatičnosti ili prema povlačenju iz aktivne zaštite državnog poretka? Odgovor na to pitanje još nije jasan, ali je jasno da je prostor za domaće političke kalkulacije postao širi nego ranije.
Zabrinutost nije ostala samo u stručnim krugovima. Američka senatorica Jeanne Shaheen upozorila je da Trumpova administracija, po njenom mišljenju, ohrabruje aktere koji žele razgraditi Bosnu i Hercegovinu. Sličan ton imala je i Arminka Helić, članica britanskog Doma lordova, koja je sama početkom devedesetih izbjegla iz BiH. Ona smatra da američki pristup ili pokazuje nedovoljno razumijevanje regiona, ili svjesno zanemaruje posljedice. Njena ocjena da pojedini akteri “razumiju kako iskoristiti najslabije države da bi zaradili novac” posebno je odjeknula jer ukazuje na širu dilemu: koliko je Balkan postao prostor u kojem se energetski i politički interesi susreću bez dovoljno odgovornosti prema dugoročnim posljedicama.
U konačnici, Bosna i Hercegovina se u ovoj priči pojavljuje kao mnogo više od jedne male postdejtonske države. Ona je ogledalo promjene američkog odnosa prema međunarodnim krizama, ali i upozorenje da se u vremenu oslabljenih institucija vrlo lako brišu granice između javnog interesa, diplomatije i privatnog profita. Južna interkonekcija tako nije samo energetski projekat, nego i simbol šire borbe za utjecaj, kontrolu i političku lojalnost. Upravo zato analiza Financial Timesa dobija posebnu težinu: ona pokazuje da budućnost BiH zavisi ne samo od domaćih odluka, nego i od toga kako velike sile vide vlastite interese u jednom složenom i ranjivom regionu.












