Haški mehanizam za međunarodne krivične tribunale nedavno je donio značajnu odluku koja se odnosi na jednog od najpoznatijih osuđenika u novijoj evropskoj istoriji – Ratka Mladića. Njegov zahtjev za prijevremenim ili privremenim puštanjem na slobodu iz humanitarnih razloga odbijen je nakon temeljite procjene od strane sutkinje Graciele Gati Santane i još petorice sudija koji su ranije bili uključeni u razmatranje njegove žalbe na pravosnažnu presudu. Ova odluka ukazuje na to da sud i dalje ostaje dosljedan u provođenju pravde, bez obzira na pritiske koji mogu doći iz različitih političkih ili pravnih pravaca.
Odbrana Ratka Mladića istakla je kako on boluje od terminalne bolesti, te da mu je životni vijek, navodno, ozbiljno skraćen. Takođe su tvrdili da uvjeti u pritvoru ne omogućavaju odgovarajuću palijativnu njegu. Ipak, sud je nakon razmatranja medicinske dokumentacije ocijenio da, iako Mladićevo zdravstveno stanje zahtijeva svakodnevnu njegu i pažnju, ne postoje dokazi o akutnom terminalnom oboljenju koje bi bilo osnova za njegovo oslobađanje.
U detaljnim izvještajima koje su pripremili ljekarski timovi u zatvoru u Hagu, utvrđeno je da se Mladić nalazi u stabilnom stanju, uz povremena poboljšanja. On ima pristup specijalizovanoj medicinskoj njezi, a pritvorska bolnica omogućava rad multidisciplinarnog medicinskog tima, kao i redovne kontakte sa članovima porodice. Sud je naglasio da se njegovo zadržavanje ne može smatrati nehumanim ili ponižavajućim, već da zadovoljava sve međunarodne standarde humanog tretmana.
U cilju transparentnosti i osiguravanja prava osuđenika, sud je najavio da će nastaviti aktivno pratiti zdravstveno stanje Ratka Mladića, te da će preduzimati sve potrebne mjere kako bi osigurao dostojanstvene uvjete njegovog boravka u zatvoru.
Podsjećanja radi, Ratko Mladić je 2021. godine osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu pred Haškim tribunalom zbog zločina koji su uključivali:
Genocid nad više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici tokom jula 1995. godine;
Progon i prisilno premještanje hiljada Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine;
Terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva tokom višegodišnje opsade;
Uzdržavanje pripadnika mirovnih snaga UN kao talaca za vrijeme NATO bombardovanja 1995.
Iako je Mladić po jednoj tački oslobođen – za genocid u šest bh. općina (Foča, Vlasenica, Ključ, Sanski Most, Kotor Varoš i Prijedor) – sveukupna presuda ostaje teška i jasna: odgovoran je za najveće ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Njegova prvostepena presuda donesena je još 2017. godine, a potvrđena četiri godine kasnije, čime je zaključeno višegodišnje suđenje koje je pratio cijeli svijet. Tokom čitavog postupka Mladić je bio jedan od najistaknutijih haških optuženika, uzimajući u obzir njegovu ratnu funkciju komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i njegovu ulogu u operativnim i strateškim odlukama tokom rata u BiH.
Ne treba zaboraviti da je Mladić, prije nego što je uhapšen, bio u bijegu skoro 16 godina. Uhapšen je 26. maja 2011. godine u Srbiji, a svega šest dana kasnije izručen Haškom tribunalu. Tokom perioda skrivanja, predstavljan je kao simbol izbjegavanja međunarodne pravde, sve dok konačno nije priveden.
Kao dio njegove biografije, navodi se da je rođen 1943. godine u selu Božanovići kod Kalinovika. Po završetku Vojne akademije u Beogradu, započeo je karijeru u tadašnjoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). U vremenu raspada bivše Jugoslavije, unaprijeđen je u čin general-majora, a potom i general-potpukovnika. U maju 1992. godine dobija imenovanje na čelo novoformirane vojske bosanskih Srba, gdje započinje i njegova najkontroverznija vojna uloga.
Ova presuda i odluka da mu se ne odobri prijevremeno puštanje na slobodu nije samo rezultat sudskog procesa, već i simbol šire borbe protiv nekažnjivosti za ratne zločine. Mladićev slučaj nosi težinu kolektivnog sjećanja na razaranja, stradanja i patnje hiljada ljudi u BiH.
Dugoročan značaj ove odluke ogleda se u njenoj poruci: da pravda, iako spora, na kraju mora sustići one koji su odgovorni za najteže zločine. Odbijanjem zahtjeva za njegovo oslobađanje, međunarodna zajednica potvrđuje da nema mjesta popuštanju kada su u pitanju zločini poput genocida. Ova presuda treba da ostane trajna opomena – i žrtvama i budućim generacijama – da se zločini ne zaboravljaju i da odgovornost mora imati svoje lice.
