Grijesi koje vjernik počini, prema islamskom učenju, mogu biti oprošteni na različite načine. Šejhulislam Ibn Tejmije, rahimehullah, u svojoj izjavi opisuje deset metoda kojima se kazna za grijehe može umanjiti ili potpuno izbrisati. Svaka od ovih metoda pruža vjernicima priliku da očiste svoje duše i traže oprost od Allaha, dželle šanuhu, na način koji odgovara njihovoj situaciji i pokajničkoj želji.
Prva metoda kojom se kazna može ukloniti jeste iskreno pokajanje. Kada vjernik počini grijeh, važno je da se iskreno pokaje Allahu i da se okrene od tog grijeha, čineći tevbu (pokajanje). Ako Allah primi to pokajanje, tada je osoba poput onoga koji uopšte nije počinio grijeh. Tevba predstavlja iskreno žaljenje za učinjenim i čvrstu odluku da se taj grijeh neće ponoviti.
Druga mogućnost je traženje oprosta, poznato kao istigfar. U ovom slučaju, vjernik se obraća Allahu sa molbom za oprost, priznajući svoju grešku i izražavajući želju za Allahovim milosrđem. Ako Allah primi ovu molbu, onda se taj grijeh može oprostiti, čime se vjerniku otvara put ka duhovnom spasenju.
Treći način je kroz činjenje dobrih djela. Dobra djela imaju moć da izbrišu loša djela. Allahova milost omogućava da se kroz djela poput molitve, milostinje i pomaganja drugima, vjernik očisti od svojih grijeha. U Kur’anu stoji da “dobra djela brišu loša”, pa tako svaki trud ka pozitivnim djelima ima značajnu ulogu u procesu iskupljenja.
Četvrta metoda uključuje dove i molitve drugih vjernika za osobu koja je počinila grijeh. Vjernik može dobiti oprost ako mu njegova braća i sestre u vjeri upučuju dove i traže od Allaha oprost za njega tokom života, ali i nakon smrti. Ova vrsta kolektivne solidarnosti među vjernicima može imati pozitivan uticaj na smanjenje kazne za počinjene grijehe.
Peta metoda se odnosi na slučajeve kada drugi vjernici traže od Allaha da nagradi osobu iz nagrade za njihova dobra djela. Na ovaj način, oni dijele dio svojih nagrada sa osobom koja je počinila grijeh, nadajući se da će Allah pružiti toj osobi koristi iz njihovih djela.
Šesti način se oslanja na zauzimanje Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na Sudnjem danu. Ovaj šefat, odnosno zagovaranje Poslanika, može biti presudno u situacijama kada vjerniku treba dodatna milost. Zauzimanje je velika čast i predstavlja dodatnu nadu vjernicima da će im Poslanik pomoći pred Allahom na Sudnjem danu.
Sedma metoda uključuje iskušenja kroz koja vjernik prolazi u životu. Ako osoba doživi poteškoće ili patnje i podnese ih strpljivo, te teškoće mogu postati razlogom za oprost. Patnje koje čovjek izdrži sa vjerom i povjerenjem u Allaha mogu postati sredstvo kroz koje se brišu grijesi i čisti duša.
Osma metoda se odnosi na iskušenja u berzehu ili kaburu. Ovo je period između smrti i Sudnjeg dana, a vjernik može proći kroz određena iskušenja u tom stanju. Podnošenje tih iskušenja može biti sredstvo za brisanje grijeha i pripremu za bolju sudbinu na Ahiretu.
Deveta metoda je iskušenje koje dolazi na Sudnjem danu. Tada Allah može iskušati vjernike raznim poteškoćama, a onaj ko ih strpljivo podnese može biti nagrađen oprostom za svoje grijehe. Ova iskušenja, iako teška, pružaju dodatnu priliku za postizanje oprosta i spas od kazne.
Deseta i posljednja metoda oslanja se na Allahovu milost, jer Er-Rahmanu Er-Rahim (Milostivi i Samilosni) može jednostavno oprostiti vjerniku. Allahova milost je neograničena, i vjernik uvijek treba gajiti nadu u Njegovu dobrotu i milost. Ako Allah odluči da oprosti osobi, to je najviši oblik milosti koji neko može doživjeti.
Svi ovi načini pružaju različite puteve prema oprostu i očišćenju od grijeha, a njihov značaj se ogleda u tome što omogućavaju vjernicima da se stalno vraćaju Allahu i traže oprost za svoje pogreške. Vjernik koji se ne pronađe ni u jednoj od ovih deset mogućnosti nema na koga da se ljuti osim na samog sebe, jer nije iskoristio prilike za pokajanje i milost.
U zaključku, pokajanje i povratak Allahu su suštinski za svakog vjernika. Prema riječima šejhulislama Ibn Tejmije, postojanje različitih načina za postizanje oprosta pokazuje širinu Allahove milosti. Kroz tevbu, činjenje dobrih djela, strpljenje u iskušenjima, kao i kroz dovu i zagovaranje Poslanika, svaki vjernik ima priliku da se očisti od svojih grijeha. Važno je da se svaki pojedinac trudi da iskoristi ove prilike i da se ne oslanja samo na jednu, već da teži da ih primijeni sve, u nadi da će mu Allah podariti oprost i smirenje na Sudnjem danu.
