Od njemačkog života do doma u Golinjevu: Priča porodice Goepel koja je Bosnu i Hercegovinu izabrala za novu budućnost
Dok se mnoge porodice iz Bosne i Hercegovine i dalje odlučuju na odlazak u inostranstvo u potrazi za stabilnijim poslom, boljim uslovima života i sigurnijom budućnošću, priča porodice Goepel iz Golinjeva kod Livna pokazuje jedan sasvim drugačiji smjer kretanja.
Susanne Goepel, koja je prije pet godina sa suprugom i djecom napustila Leipzig i preselila se u selo u blizini Buškog jezera, danas s puno uvjerenja govori da povratak u Njemačku za nju više nije opcija. Njena životna odluka nije bila tek slučajna promjena adrese, nego svjesno traženje prostora u kojem će porodica imati mirniji ritam života, više slobode i osjećaj zajedništva.
Porodica je prvi put došla u livanjski kraj 2018. godine, i to na poziv prijatelja iz Njemačke porijeklom iz Golinjeva. Kao i mnogi koji dođu na odmor u ovaj dio Bosne i Hercegovine, Goepelovi su se brzo zaljubili u krajolik, prirodu i toplinu lokalnih ljudi. Selo, smješteno dvadesetak kilometara od Livna, ostavilo je na njih snažan utisak već pri prvom susretu.
U početku su se vraćali samo tokom godišnjih odmora, boraveći u kamp-prikolici, ali je taj privremeni boravak postupno prerastao u ozbiljniju vezu s mjestom koje su počeli doživljavati kao svoj drugi dom.
Ključni korak dogodio se kada su kupili staru kamenu kuću, s namjerom da je urede i koriste za povremene dolaske. Međutim, planovi su se promijenili nakon što su 2021. godine donijeli odluku da trajno napuste Njemačku i nastane se u Golinjevu. Ta odluka nije nastala preko noći.
Na nju su snažno utjecala iskustva iz perioda pandemije koronavirusa, kada su u Njemačkoj škole bile zatvorene, a djeca dugo nisu imala redovnu nastavu ni kontakt sa vršnjacima. Za porodicu koja je mnogo polagala na obrazovanje i dječiju svakodnevicu, to je bio važan signal da preispitaju dotadašnji način života.
Susanne objašnjava da je upravo želja djece da se vrate školi, druženju i normalnom ritmu bila jedan od presudnih faktora. Kada su vidjeli da u Bosni i Hercegovini djeca mogu pohađati školu i imati svakodnevni kontakt s prijateljima, preseljenje je postalo logičniji i lakši izbor. U novoj sredini, kaže, porodica je brzo osjetila koliko su komšije i lokalna zajednica važni za uspješnu prilagodbu.
Ljudi koji su ih poznavali još iz vremena kada su dolazili kao turisti, dočekali su ih srdačno i spremno pomagali u brojnim praktičnim stvarima, od uređenja kuće do svakodnevnih sitnica koje novopridošlicama često znače najviše.
Uprkos činjenici da je riječ o selu, njihov život danas je organiziran i dinamičan. Susanne svakog jutra vozi djecu u školu, zatim odlazi u ured, a dio radnog vremena i dalje posvećuje konsultantskoj firmi u Njemačkoj. Za mnoge bi takav raspored djelovao naporno, ali ona ističe da moderna tehnologija omogućava da veliki dio posla obavlja na daljinu.
Istovremeno, porodica nije ostala samo na životu u novoj sredini, nego je počela razvijati i vlastite poslovne ideje u Livnu i okolini, što dodatno potvrđuje da njihov dolazak nije bio samo privatna, već i poduzetnička odluka.
Jedan od njihovih poznatijih projekata je „Deutsches Haus“, kuća s apartmanima koju su kupili, preimenovali i pretvorili u turistički smještaj. Ovaj potez pokazuje kako lokalni potencijal može biti iskorišten kroz spoj stranog iskustva i domaćih prilika. Među gostima koji dolaze u ovaj dio Hercegovine sve su češće i putnici zainteresirani za prirodne atrakcije, posebno za poznate divlje konje koji su postali simbol livanjskog kraja.
Goepelovi su prepoznali da turizam ovdje ne mora biti zasnovan samo na sezonskom dolasku posjetilaca, nego i na pažljivo građenoj ponudi koja spaja smještaj, savjetovanje i lokalne sadržaje.
Pored toga, pokrenuli su i projekt Sadasloboda.de, kroz koji organizuju turističke obilaske, pomažu ljudima u pronalasku nekretnina i savjetuju one koji razmišljaju o preseljenju ili povratku u Bosnu i Hercegovinu. Njihova ideja sažeta je u jednostavan, ali snažan slogan: „Doći, zaljubiti se, ostati“. Ta poruka nije samo marketinška fraza, nego odraz njihovog ličnog iskustva.
Susanne smatra da BiH ima veliki prostor za razvoj, naročito za ljude koji žele pokrenuti vlastiti posao i spremni su uložiti trud, energiju i vrijeme. U njenom viđenju, Bosna i Hercegovina je „nebrušeni dijamant“ koji još nije u potpunosti iskoristio svoje prednosti.
Za razliku od često rigidnog poslovnog sistema u Njemačkoj, gdje su procedure jasne, ali i strogo definisane, Susanne u Bosni i Hercegovini vidi više prostora za inicijativu, ali i više administrativnih prepreka. Upravo birokratija, kako kaže, predstavlja jednu od najtežih stvari na koje se navikava. Umjesto jednog mjesta na kojem bi se dobile sve informacije, poduzetnici često moraju obilaziti više institucija i prikupljati dokumente korak po korak.
Ipak, unatoč tim poteškoćama, ne odustaje od svojih planova i naglašava da je za uspjeh najvažnije imati jasnu viziju i biti spreman raditi.
Suprug porodice Goepel još uvijek je u Njemačkoj, gdje završava poslovne obaveze kao zubni tehničar. Njihov nekadašnji dentalni laboratorij je prodan, a plan je da se i on uskoro trajno pridruži porodici u Golinjevu. Susanne očekuje da će se to dogoditi za nekoliko mjeseci, čime će njihova priča dobiti još jednu važnu fazu. Do tada, ona nastavlja nositi svakodnevne obaveze, spajajući porodični život, posao i razvoj novih projekata.
Takva organizacija života možda djeluje neuobičajeno, ali upravo u tome ona vidi slobodu koju u Njemačkoj više nije osjećala na isti način.
Govoreći o Njemačkoj, Susanne danas ne krije kritičan stav prema stanju u zemlji iz koje je otišla. Posebno ističe rast cijena energenata, ekonomske pritiske na privredu i industriju te društvene izazove koji su, prema njenom mišljenju, učinili svakodnevicu težom. Iako ne negira prednosti koje je nekada imala tamošnji život, smatra da je sadašnjost mnogo drugačija i da je odluka o odlasku bila ispravna.
Upravo zato je zanimljivo da su i neki njihovi prijatelji, koji su isprva bili skeptični, počeli razmišljati o sličnom potezu. Dio njih već je kupio zemljište u Golinjevu i planira preseljenje u narednim godinama.
Priča porodice Goepel ima širu simboliku za cijeli livanjski kraj. U vremenu kada se često govori o odlascima mladih i praznjenju ruralnih područja, primjer jedne njemačke porodice koja je bez porodičnih veza u BiH odlučila upravo ovdje graditi život daje drugačiju perspektivu. Golinjevo je za njih postalo mjesto stabilnosti, rada i porodičnog rasta, a za lokalnu zajednicu dokaz da povratak života u sela i razvoj novih inicijativa nisu nemogući.
U toj odluci spajaju se priroda, zajedništvo, poduzetništvo i želja za smirenijim životom, što ovu priču čini više od običnog preseljenja – ona je znak da Bosna i Hercegovina, uz sve izazove, može postati izbor, a ne samo mjesto iz kojeg se odlazi.
