Priča koju je učiteljica podijelila s učenicima ima snažnu poruku o važnosti obavljanja namaza i posvećenosti vjeri. Ova priča opisuje iskustvo žene koja je radila kao osoba zadužena za pripremu tijela preminulih prije ukopa, posao poznat kao gusuljenje. Ovaj zadatak nosi veliku odgovornost i oslanja se na poštovanje vjerskih propisa i duhovnog smirenja u trenutku smrti.
U ovoj priči, žena je pozvana da obavi gusul za tijelo djevojke koja je iznenada preminula. Nakon što je stigla na mjesto gdje će obaviti svoj posao, porodica umrle djevojke zatvorila je vrata sobe, ostavivši ženu samu s tijelom. U trenutku zatvaranja vrata, žena je osjetila snažan nemir i strah jer je prostorija postala tiha, bez ikakve pomoći ili prisustva drugih. Iako je bila iskusna u ovom poslu, žena se nije mogla otresti osjećaja nelagode. Primijetila je da su voda i ćefini pripremljeni, ali je ubrzo shvatila da nešto nije u redu.
Kad je pristupila tijelu kako bi obavila pripremu, zapazila je da je koža djevojke potpuno crna, nalik uglju, što ju je ostavilo u čudu i strahu. Žena se našla pred prizorom koji nije mogla objasniti i intuitivno je počela učiti suru El-Felek, En-Nas i Ajetul-kursiju kako bi se umirila i osnažila.
Dok je nastavila raditi, shvatila je da tijelo ima specifičnu teksturu i da se raspada poput pijeska svaki put kad bi ga dotakla. Taj prizor izazvao je dodatnu nelagodu, no, uprkos strahu, odlučila je završiti gusuljenje što brže. Kada je konačno završila, žurno je napustila prostoriju bez mnogo pitanja i otišla svojoj kući. Iako joj je iskustvo bilo vrlo neugodno, nešto ju je tjeralo da otkrije razlog zbog kojeg je tijelo izgledalo na tako neobičan način.
Nakon nekoliko dana, žena je potražila savjet i objašnjenje od jednog učenjaka kojem je ispričala šta je vidjela i kroz kakvo je iskustvo prošla. Učenjak ju je pažljivo saslušao i savjetovao da se obrati porodici umrle djevojke kako bi dobila odgovore na svoja pitanja. Ohrabrena njegovim savjetom, odlučila je otići porodici i saznati šta je moglo uzrokovati ovakvo stanje tijela.
Kad je stigla, postavila je nekoliko direktnih pitanja porodici. Prvo ih je upitala zašto su zatvorili vrata i ostavili je samu s tijelom. Porodica je objasnila da su bili primorani na taj korak jer su prethodne žene koje su pozvali pobjegle čim su vidjele stanje u kojem je tijelo. Rekli su joj da je već deset žena prije nje pobjeglo iz prostorije zbog šoka i straha. Žena je, na osnovu ovog objašnjenja, shvatila zašto je porodica postupila na taj način, ali je i dalje željela saznati zašto je tijelo u takvom stanju.
Kad ih je konačno pitala zbog čega je tijelo izgledalo tako, porodica je otkrila istinu: djevojka nije obavljala namaz i često je ismijavala ovaj vjerski propis. Osim što nije klanjala, dodatno je omalovažavala one koji obavljaju namaz, što je ostavilo svoje posljedice. Zbog tog ponašanja, njeno tijelo je poprimilo čudne karakteristike nakon smrti, i porodica je smatrala da je to znak upozorenja.
Ova priča je imala dubok uticaj na prisutne, a posebno na mladu djevojku koja je čula ovu priču u učionici. Ona je tada, iako ranije nije obavljala namaz, donijela odluku da redovno počne klanjati svih pet dnevnih namaza. Svatila je značaj namaza, ne samo kao religijske obaveze već kao sredstvo duhovne bliskosti i smirenja koje vjerniku pomaže da ostane na pravom putu.
Iz ove priče možemo izvući nekoliko važnih zaključaka:
- Namaz je stub vjere i osnovni je način održavanja povezanosti s Bogom.
- Redovno obavljanje namaza predstavlja čin poštovanja prema vjeri i podsjeća nas na naše obaveze.
- Osim obavljanja namaza, važno je poštovati i cijeniti one koji se posvete vjeri, umjesto da ih ismijavamo ili omalovažavamo.
Priča, na kraju, ima za cilj da upozori na ozbiljne posljedice zanemarivanja vjerskih dužnosti i istakne važnost pokornosti Bogu. Ovo nije samo podsjetnik za pojedince koji ne obavljaju namaz, već i za sve vjernike, da shvate duboki značaj ove duhovne obaveze. Kako kaže izreka: “Klanjaj prije nego ti bude klanjana dženaza.”
Izvor: ”Otvorili su dušu i srce”, Autor: Amr Halid
