Na kraju puta: Priča o Nihadu koji je izgubio sve – osim dostojanstva
Na samom kraju puta, gdje asfalt nestaje pod točkovima, a tišinu reže samo lavež psa i škripa starog bicikla, živi Nihad Kešetović – čovjek koji je kroz život izgubio mnogo, ali nikada sebe. U mjestu zvanom Babino luka, daleko od grada i ljudi, pronašao je ono što je godinama tražio – mir.
Njegova priča je teška, ali stvarna. Više od dvije decenije živio je u iluziji. Bio je muž, otac, domaćin – dok mu jednog dana DNK test nije srušio sve ono u što je vjerovao. Djeca koju je odgajao nisu njegova. Žena s kojom je proveo život varala ga je, a istina je, kako kaže, bila gora od bilo koje mašte.
„U mojoj kući je bila javna kuća, ništa drugo“, kaže tiho, spuštenog pogleda.
Raspad porodičnog svijeta
Nakon šokantnog saznanja uslijedile su godine borbe – sa sudovima, sa bivšom suprugom, s djecom koja su mu, tvrdi, okrenula leđa. Oni koje je zvao svojom porodicom, na sudu su mu okrenuli lice, nazivajući ga čovjekom koji tobože nikada nije bio „pravi otac“.
„Na sudu su govorili loše o meni. Djeca, koja su do jučer govorila ‘tata’. Tada sam odlučio sve pustiti u javnost.“
Uslijedio je razvod, gubitak kuće, imovine, pa čak i identiteta oca. Napustio je sve. Otišao je tamo gdje ga niko ne poznaje, gdje ga niko ne pita ništa – samo da diše.
Život u tišini i istini
Danas u Babinoj luci, skromno i daleko od svijeta, živi sa ženom Nadom – jedinom osobom koja ne traži objašnjenja ni porijeklo boli. Tu su još i njegov pas, tišina šume, vrt i mali komad neba koji je samo njegov.
„Nije ovo bajka. Ali je istina. I meni je istina dovoljna. Ovdje niko ne pita šta je bilo, niti kome si otac. Ovdje si samo čovjek.“
Bolest mu ne da mira – ima rijetko oboljenje krvi i svakih petnaest dana mora primati terapije. Ipak, kaže da se nikada nije osjećao slobodnije.
„Oprostio sam. Za sebe. Jer da nisam, mržnja bi me pojela. Ali ne mogu zaboraviti.“
Mir – najvrijednija valuta
Nema prodavnice. Nema doktora blizu. Ali ima duhovni mir. U tišini Babine luke, Nihad konačno može biti ono što je cijelog života želio – samo čovjek, bez laži, bez očekivanja, bez tuđih slika o sebi.
„Kad je tišina sve što ti ostane, tek onda vidiš koliko ti je toga bilo suvišno u životu.“
Na vratima bivše kuće ostavio je poruku:
„Ako mi uzmeš i jedan fening, neka ti je Bog na pomoći.“
Godine su mu oduzele zdravlje, djecu, i dom. Ali nisu uspjele slomiti ono što nijedna izdaja ne može – čovječnost.
Nihad Kešetović danas ne traži ni priznanje ni sažaljenje. Samo pravo da mirno, tiho, i dostojanstveno – živi svoju istinu prenosi hayat
