Izmjene Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini: Politička borba bez kraja
U Bosni i Hercegovini, politička scena se već duže vrijeme suočava s ozbiljnim izazovima, posebno u kontekstu izmjena Izbornog zakona. Kako se približava izborna godina 2026., tenzije među političkim akterima postaju sve izraženije. U središtu ove debate je strah političkih stranaka, posebno iz redova Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH), od ponavljanja situacije iz prethodnih izbornih ciklusa, kada su bošnjački birači izabrali člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Ovaj fenomen, koji je kulminirao izborom Željka Komšića, izazvao je brojne kontroverze i otvorio pitanja o legitimnosti političkog predstavljanja konstitutivnih naroda.
Izbori u Bosni i Hercegovini su svake godine predmet intenzivnih rasprava i analiza, a izmjene Izbornog zakona su često na vrhu političkog dnevnog reda. Naime, od 1996. godine, od kada je na snazi Dejtonski mirovni sporazum, izborni sistem u zemlji je bio predmet mnogih promjena, ali svi pokušaji reforme nisu uspjeli da zadovolje sve strane. U tom smislu, potrebno je razumjeti da se izmjene Izbornog zakona ne odnose samo na tehničke aspekte izbora, već i na širu političku sliku i odnose između različitih konstitutivnih naroda. Na primer, prema nekim istraživanjima, većina Hrvata u BiH smatra da trenutni sistem ne odražava njihovu volju, dok Bošnjaci često ukazuju na potrebu za jačanjem državnih institucija i borbom protiv nacionalizma.
Predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, zagovara ideju o jačem političkom predstavljanju Hrvata unutar institucija Bosne i Hercegovine. On se zalaže za promjene u Izbornom zakonu koje bi osigurale da se odabrani članovi Predsjedništva biraju na način koji reflektira stvarnu volju naroda. Čović je nedavno izjavio: “Želimo da Hrvati biraju svoje predstavnike, a ne da budu birani od strane drugih naroda.” Ovaj stav jasno ukazuje na duboko ukorijenjenu zabrinutost unutar hrvatske zajednice o njihovom položaju u političkom sistemu koji se često doživljava kao marginalizacija. Međutim, unatoč brojnim pozivima na dijalog i kompromis, bošnjačke stranke, čini se, ne pokazuju spremnost da se dogovore o ovim pitanjima, što dodatno komplikuje političku situaciju u zemlji.
Analitičari upozoravaju da se vrijeme za dijalog smanjuje. Izborna godina 2026. označava ključnu prekretnicu za Bosnu i Hercegovinu, a nedostatak dogovora može dovesti do ozbiljnih posljedica. Čak i profesor Enver Kazaz, čije je gostovanje na RTV Herceg-Bosni izazvalo veliku pažnju, smatra da bi stranke Trojke trebale biti spremne na radikalne kompromisne poteze, čak i po cijenu vlastitog političkog opstanka. Kazaz naglašava da bi postizanje dogovora s HDZ-om moglo biti jedan od najvažnijih političkih poteza od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. “Ako se ne dogovorimo, mogu se dogoditi novi izbori bez promjena, što će nas vratiti na početak”, upozorava Kazaz, naglašavajući hitnost situacije i potrebu za konstruktivnim dijalogom.
Ipak, trenutna politička realnost je takva da nema ozbiljnih naznaka da će se dogovor ostvariti. Marko Lucović, analitičar blizak HDZ-u, ističe da bošnjačke stranke koriste institucionalne mehanizme kako bi spriječile svaku promjenu u načinu izbora članova Predsjedništva BiH. Ove tvrdnje podržava i docent Jakov Žižić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji primjećuje da se u bošnjačkoj političkoj javnosti promovira ideja o jačanju države, ali na način koji odgovara bošnjačkim interesima. “Ovo je klasičan primjer kako se partikularni interesi stavljaju ispred kolektivnih, što otežava postizanje konsenzusa”, kaže Žižić.
U ovom kontekstu, ime Zlatka Miletića sve više se spominje kao potencijalnog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva nakon isteka mandata Željka Komšića. Miletić, iako nema podršku kao Komšić, mogao bi privući znatan dio bošnjačkog biračkog tijela, što ga čini realnim kandidatom u trenutnom izboru. Njegova sposobnost da dopre do različitih biračkih grupa može biti ključna prednost. Međutim, analitičari također upozoravaju na to da bošnjačke stranke, iako se deklarativno slažu s odlukama Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, u praksi ne pokazuju spremnost da ih sprovedu. “Ovo je paradoks; svi se slažu, ali niko ne djeluje”, objašnjava analitičar, ukazujući na duboku krizu povjerenja među strankama.
Ova složena politička situacija dodatno je otežana činjenicom da nijedna stranka ne želi preuzeti rizik koji bi potencijalni kompromis mogao donijeti. Politička retorika često prelazi granice konstruktivnog dijaloga i ulazi u optuživanja, što dodatno smanjuje mogućnost rješavanja konflikata. S obzirom na to da vrijeme neumitno ističe, postoji bojazan da će politički lideri ući u izbornu 2026. s istim neriješenim problemima koji su godinama ometali napredak zemlje. “Mnogi birači su umorni od političke borbe i žele rješenja, a ne sukobe”, dodaje analitičar, što ukazuje na rastuću frustraciju među građanima.
U tom scenariju, umjesto nužnih reformi, građani BiH mogli bi se suočiti s još jednim izbornim ciklusom ispunjenim podjelama, sukobima i institucionalnim blokadama. Osnovni problemi, kao što su odljev stanovništva, ekonomska stagnacija i nedostatak evropskih integracija, ostali bi po strani. Pred Bosnom i Hercegovinom je ključna odluka: hoće li političke stranke prevazići međusobne razlike i pronaći zajednički jezik za budućnost ili će se još jednom pokazati da partikularni interesi prevladavaju nad državotvornom odgovornošću. Ova dilema ne samo da oblikuje političku budućnost zemlje, već i direktno utiče na život i dobrobit njenih građana.
U narednim mjesecima, politička sudbina Bosne i Hercegovine može se oblikovati u pravcu koji će odrediti njen daljnji razvoj. Ako se ključno pitanje izmjena Izbornog zakona ne riješi u skoroj budućnosti, Bosna i Hercegovina bi mogla ući u još dublju političku krizu, sa nepredvidivim posljedicama za sve njene građane. U tom smislu, neophodno je da svi politički akteri prepoznaju važnost dijaloga i kompromisa, kako bi se osiguralo da budući izbori ne budu samo borba za vlast, već i prilika za istinsku promjenu koja će donijeti prosperitet i stabilnost cijeloj zemlji.
