Pitanje: Zanima me koliko je vjerodostojna predaja o zabrani spavanja između ikindije i akšama i da li postoji određeno vrijeme u kojem je zabranjeno ili pokuđeno spavati?
Odgovor: Dragi brate, prije nego što se osvrnemo na ocjenu hadisa o kojem pitaš, važno je naglasiti da dozvoljenost ili zabrana određenog pitanja mora biti potkrijepljena valjanim dokazom. Ako su u pitanju riječi Allahovog Poslanika, potrebno je da hadis bude vjerodostojan, a ne samo da se spomene.
Hadis za koji pitaš spomenuo je šejh Albani u svom poznatom djelu “Silsiletul-Ehadis-d-d’aife vel-mevdu’a / Zbirka slabih i apokrifnih hadisa”, i ocijenio ga je kao slab – daif. Tekst hadisa glasi: من نام بعد العصر فاختلس عقله فلا يلومن إلا نفسه ”Ko zaspi nakon ikindije, pa se probudi lud, neka ne krivi nikoga osim sebe.”
Zanimljivo je spomenuti komentar šejha Albanija o ovom hadisu:
Rekao sam (Mervan) Lejsu ibn S’adu, a vidio sam ga da spava nakon ikindije u mjesecu ramazanu: “O Ebul-Harise, kako to da spavaš nakon ikindije, a nas je obavijestio Ibn Lehija…” (pa je spomenuo hadis). Lejs je odgovorio: “Ja neću ostaviti ono što mi koristi zbog predaje Ibn Lehije od Akila.”
Šejh Albani je ovako prokomentarisao: “Zaista mi se svidio Lejsov odgovor. Njegov odgovor ukazuje na njegovo razumijevanje vjere (fikh) i njegovo znanje. Nije čudno, on je bio veliki muslimanski imam i poznati islamski pravnik. Znam veliki broj učenjaka današnjice koji zabranjuju spavanje nakon ikindije, pa makar čovjek imao potrebu za spavanjem u tom periodu. Ako bi im neko rekao da je hadis o tome slab (daif), oni bi odmah odgovorili: ‘Dozvoljeno je postupati po slabom hadisu u podsticanju na dobra djela’. Razmislite o razlici u shvatanju prvih generacija i znanju sadašnjih generacija!”
(Silsiletul-Ehadis-d-d’aife vel-mevdu’a, 1. tom, str. 112)
Što se tiče drugog dijela pitanja: da li postoji određeno vrijeme u kojem je zabranjeno ili pokuđeno spavati, može se reći da postoji hadis koji su zabilježili Buharija, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i drugi, od Ebu Berzeta, r.a., da je Allahov Poslanik smatrao pokuđenim (prezirao) spavanje prije jacije i razgovor poslije nje.
Islamski učenjaci su na osnovu ovog hadisa smatrali spavanje prije jacije pokuđenim, a ne zabranjenim, kako se ne bi dogodilo da čovjek prespava jacija-namaz. Također su komentarisali ovaj hadis i naglasili da pokuđenost prestaje u situacijama kada osoba koja želi spavati prije jacije ima nekoga ko će je sigurno probuditi za jacija-namaz ili ako zna da će se uobičajeno probuditi prije nego što završi (odabrano) vrijeme jacija-namaza.
