U posljednjem telefonskom razgovoru između Željke Cvijanović, članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Saara, ponovo su otvorene teme koje oslikavaju složene političke odnose između Bosne i Hercegovine, Izraela i međunarodne zajednice. Ovaj razgovor, koji je održan u kontekstu postkonfliktnog perioda u Gazi i političkih previranja u BiH, otkriva više od same diplomatske kurtoazije — on pokazuje i dublje političke namjere i orijentacije jednog od članova državnog vrha.


Tokom razgovora, Cvijanović je, prema saopštenju iz njenog kabineta, izrazila podršku Državi Izrael i njenim institucijama, naglašavajući važnost mirovnog sporazuma koji je, prema riječima sagovornika, označio završetak sukoba u Gazi. Izraelski ministar Saar upoznao je Cvijanovićevu s dinamikom sprovođenja prve faze mirovnog procesa i izazovima koji prate njegovu implementaciju. Cvijanović je tom prilikom pohvalila napore izraelskog naroda i vlade, te izrazila spremnost za nastavak saradnje između Republike Srpske i Države Izrael.

U saopštenju se posebno naglašava da je ona ukazala na „štetnost stranog intervencionizma“ u Bosni i Hercegovini, tvrdeći da je takvo djelovanje narušilo princip ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Ovim riječima, Cvijanović je ponovila poznati politički stav koji često zastupaju zvaničnici iz Republike Srpske — da međunarodna zajednica, kroz svoje odluke i intervencije, favorizuje određene političke strukture i time remeti unutrašnju ravnotežu BiH.


Sagovornici su se složili i oko jednog zanimljivog detalja: da je američki predsjednik Donald Trump imao ključnu ulogu u postizanju izraelskog mirovnog sporazuma, te da je njegov lični angažman bio presudan za uspjeh dogovora. Ova konstatacija nije iznenađujuća, budući da su Trumpove odluke o priznavanju Jerusalema kao glavnog grada Izraela i njegovo posredovanje u tzv. Abrahamovim sporazumima bile visoko cijenjene u izraelskim političkim krugovima.

Cvijanović je, kao članica državnog predsjedništva koja bi prema Ustavu BiH trebala predstavljati sve građane Bosne i Hercegovine, u razgovoru izrazila „punu opredijeljenost za jačanje prijateljskih odnosa između Republike Srpske i Države Izrael“, kao i za unapređenje tradicionalnih veza između srpskog i jevrejskog naroda. Time je jasno pokazala da svoju političku komunikaciju gradi prvenstveno na entitetskom, a ne državnom nivou, što već duže vrijeme izaziva kritike u javnosti.

Da bi se razumjela težina ove izjave, potrebno je podsjetiti da u Bosni i Hercegovini članovi Predsjedništva nemaju uvijek jedinstven međunarodni nastup. U brojnim situacijama, njihovi stavovi o globalnim pitanjima bili su suprotstavljeni.

Primjeri iz skorije prošlosti to jasno pokazuju:

  • Željko Komšić i Denis Bećirović su u više navrata javno osudili izraelske napade na narod Gaze, nazvavši ih ratnim zločinima.

  • Istovremeno, u BiH su održani protesti podrške palestinskom narodu, što svjedoči o dubokoj podijeljenosti javnog mnijenja po ovom pitanju.

  • Cvijanović, međutim, u svom javnom djelovanju zauzima izrazito proruski i proisraelski kurs, nastojeći izgraditi bilateralne odnose mimo uobičajenih državnih kanala.


U globalnom kontekstu, podaci o izraelskim napadima u Gazi izazivaju veliku zabrinutost. Od oktobra 2023. godine, prema podacima međunarodnih organizacija, u izraelskim vojnim akcijama ubijeno je gotovo 68.000 Palestinaca, među kojima je najveći broj žena i djece. Pored ogromnih ljudskih žrtava, Gaza je pretvorena u gotovo nenastanjivu enklavu, s razorom infrastrukturom, bolnicama i školama.

Istovremeno, Međunarodni krivični sud u Hagu (ICC) izdao je naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta zbog sumnje na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Paralelno s tim, pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) vodi se proces u kojem se Izrael suočava s optužbom za genocid nad palestinskim narodom.

Ovi događaji dodatno komplikuju međunarodni položaj BiH, jer stavovi njenih predstavnika prema izraelsko-palestinskom sukobu sada imaju i pravne i političke posljedice.


U konačnici, razgovor Cvijanović sa Saarom pokazuje nekoliko važnih političkih tendencija:

  1. Entitetska diplomacija – nastavak prakse u kojoj zvaničnici iz Republike Srpske grade bilateralne odnose mimo državnih institucija.

  2. Selektivna empatija – izražavanje podrške Izraelu uz izostanak osude ratnih zločina u Gazi.

  3. Ideološko pozicioniranje – približavanje desnim i konzervativnim krugovima u svijetu, posebno onima koji su bliski bivšem američkom predsjedniku Trumpu.

Takva praksa, iako možda politički korisna u kratkom roku, produbljuje podjele unutar Bosne i Hercegovine i slabi njenu međunarodnu vjerodostojnost.


Zaključno, iako je razgovor Željke Cvijanović s izraelskim ministrom Gideonom Saarom predstavljen kao diplomatska aktivnost u duhu saradnje i prijateljstva, on u suštini odražava jednostrani politički pristup. Umjesto da kao članica Predsjedništva zastupa državne interese Bosne i Hercegovine, Cvijanović je još jednom stavila akcenat na entitetsku pripadnost i na političke poruke usklađene sa stavovima Republike Srpske.

Time se ne samo otvara pitanje legitimnosti takvih međunarodnih kontakata, već i ukazuje na duboku podjelu unutar samog državnog vrha. U trenutku kada svijet preispituje moralne i pravne temelje izraelskih postupaka u Gazi, bosanskohercegovačka diplomacija, umjesto jedinstva, ponovo pokazuje svoju rascjepkanost.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here