Naveo je kako su ubica i žrtve, uprkos postupku razvoda, živjeli u zajedničkom stanu. Naglasio je kako nisu imali niti jednu prijavu za nasilje u porodici.
Gdje će žena sa djetetom dok traje postupak razvoda?
Neki/e će reći trebala je otići bilo gdje, ali niko ne zna definirati to bilo gdje, niko ne zna imenovati ni adresu za sklonište dok se ne okonča razvod.
Neki/e će reći trebala je iznajmiti stan i otići sa djetetom, možda bi se spasili. Niko se neće baviti pitanjem kolika su joj primanja, može li si priuštiti kiriju, možda joj plata već opterećena kreditnom ratom, možda za tu kriju nema dovoljno. Kome da se obrati?
Neki/e će reći trebala ga je prijavljivati, jer femicid je rezultat višegodišnjeg psihickog, fizičkog i ekonomskog nasilja, dakle sigurno je imala razloga za prijavu. Da, još uvijek se nasiljem smatraju samo fizički oblici i to vidni sa hematomima, ova dva ostala mnogi i mnoge niti prepoznaju niti smatraju relevantnim za izricanje mjera zaštite. Mogla je otići i biti u Sigurnoj kuci sa djetetom, prethodno ga prijaviti. Koliko je Sigurna kuća udaljena od mjesta rada, škole djeteta, da li joj se isplati izgubiti posao, jer uskoro će biti starateljica malodobnog djeteta kojem on možda neće ni marku uplaćivati, valja izdržavati sebe i dijete, valja se dizati na noge? No, mi se time ne bavimo. Mi uglavnom znamo šta je trebala i mogla posmatrajuci sve iz svoje komfor zone.
Mozda je neko nekad i čuo galamu, dreku, vrisku, vidio tužni izraz nje i djeteta, ali mi se ne volimo miješati.
Razvod, ma koji razlozi bili, je stresan sam po sebi. Akutno stanje je na samom početku kad kreneš hodati po centrima za socijalni rad, kada u postupku posredovanja tražiš starateljstvo, alimentaciju, otvaraš pitanje sta, kako, zašto i onda se nakon toga zatvara pod isti krov. Ako je i prije razvoda bilo bilo kojeg oblika nasilja, pa možemo samo zamisliti sta biva tokom procesa posredovanja do razvoda.
Femicid kao zakonska regulativa neće riješiti ova pitanja, nažalost.
Ženama treba svakodnevno buditi svijest o korištenju zakonskih mehanizama koje im sad, s ovim zakonima, stoje na raspolaganju.
Zene moraju imati svoju imovinu, svoje suvlasničke dijelove, socijalne stanove na raspolaganju, dječji doplatak koji nije u visini održavanja komarca na životu, već ljudskog bića, a alimentacija ako bude, bude.
Nažalost, dva zivota prekinuta, zvjerski zadavljena.
Pocivali u miru i do narednog ubistva zene i djece preostaje nam da pratimo političku scenu koja gori, ko s kim moze ili ne može, ko je na ovom ili onom putu, dok je nas svakim danom sve manje, iz ovog ili onog razloga.
Preuzeto od Maja Gasal
I što reče Nejra Latic Hulusic
“Nemam nikakav problem s tim da ga se javno objesi ali imam problem sa opcijom da mu plaćam ručak, smještaj i teretanu narednih 15 godina u zatvoru”.
