Vrijednost izgovaranja riječi ‘AMIN’ poslije Fatihe
Poslije učenja El-Fatihe, sunnet je, nakon kratkog predaha poslije riječi “ve leddallin”, izgovoriti riječ “amin”. Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada imam kaže amin, i vi to učinite, jer kome se aminanje podudari s aminanjem meleka, Allah, dž.š., će mu oprostiti manje grijehe koje je prethodno učinio.”
Uvjeti za opraštanje grijeha
Učenjaci su naveli četiri uvjeta koja se moraju ispuniti za opraštanje grijeha:
- Imam izgovara riječ “amin”.
- Oni koji klanjaju iza imama također izgovaraju “amin”.
- Meleki izgovaraju “amin”.
- Aminanje vjernika podudara se s aminanjem meleka.
Značenje riječi “amin”
Većina učenjaka se slaže da riječ “amin” znači “Allahu, odazovi nam se!” Ova riječ se smatra dovom, jer svojim značenjem traži od Allaha, dž.š., da usliši molbu. El-Dževheri tvrdi da riječ “amin” znači “Allahu, neka bude onako kako smo zamolili!” Mukatil kaže da ova riječ povećava snagu dove i traži od Allaha da spusti Svoj berićet. Tirmizi dodaje da riječ “amin” znači “Gospodaru, ispuni naša očekivanja!”
Različita mišljenja o izgovaranju riječi “amin”
Učenjaci se razilaze po pitanju toga da li imam treba izgovarati riječ “amin” glasno ili u sebi. Šafija i Malik smatraju da je treba izgovarati glasno, dok Ebu Hanifa i neki medinski učenjaci smatraju da je treba izgovarati u sebi. Ibn Kasim prenosi da je imam Malik smatrao da imam uopće ne treba izgovarati ovu riječ, nego će to učiniti oni koji klanjaju iza njega.
Predaje o izgovaranju riječi “amin”
Ebu Musa el-Ešari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., održao hutbu u kojoj je podučio ashabe nekim propisima i načinu obavljanja namaza. Rekao je: “Kada klanjate u džematu, lijepo poravnajte safove. Kada imam izgovori tekbir, i vi to učinite, a kada prouči: ‘Gajril magdubi alejhim ve led-dallin’, vi recite: ‘AMIN!’ pa će se Allah, dž.š., odazvati vašim dovama.” Vail ibn Hudžr, r.a., pripovijeda: “Nakon što bi proučio riječi ‘veled-dallin’, Allahov Poslanik, s.a.v.s., glasno bi izgovorio riječ ‘Amin!’”
Značaj zajedničkog izgovaranja riječi “amin”
Buhari je u svom Sahihu jedno poglavlje naslovio “Imam glasno izgovara riječ ‘amin!'”. Tirmizi dodaje da je ovo mišljenje zastupalo više ashaba i učenjaka iz generacija poslije njih, uključujući Safiju, Ahmeda, Ishaka i druge.
U djelu El-Muvetta i u dva Sahiha bilježi se predanje ibn Sihaba, koji pripovijeda: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgovarao je riječ ‘amin!’.” Prema citiranim hadisima, oni koji klanjaju iza imama trebaju sačekati da imam prouči riječi “ve led-dallin” pa će zajedno s njim reći “Amin!” i trebaju paziti da to ne učine prije njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Kada imam kaže ‘Amin!’, i vi to učinite.” Ibn Haris prenosi da je Ibn Nafi rekao: “Muktedije neće izgovarati ‘Amin!’ ako nisu čuli imama da je to učinio.”
Hanefijsko mišljenje
Učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da je bolje izgovarati ovu riječ u sebi jer je to dova, a Allah, dž.š., je rekao: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.” (El-A’raf, 55) Tumačenje ajeta “Uslišena je molba vaša” (Junus, 89) također ukazuje na to da je Musa, a.s., učio dovu, a Harun, a.s., je aminao, pa je Allah, dž.š., rekao da su obojica učili dovu.
Zaključak
Izgovaranje riječi “amin” nakon Fatihe je sunnet koji nosi veliku vrijednost i značaj. Bez obzira na različita mišljenja o načinu izgovaranja, suština je u iskrenoj molbi i traženju Allahove milosti. Riječ “amin” je moćan dodatak dovi, a njeno izgovaranje nosi posebnu vrijednost, posebno kada se podudara s aminanjem meleka. Molimo Allaha da nam pomogne da se pridržavamo sunneta i da nam oprosti naše grijehe.
