Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Nebojša Radmanović, u nedavnom je intervjuu dao snažnu izjavu o političkom stavu građana Republike Srpske. On smatra da bi se, kada bi se danas održao referendum, čak 90 posto građana Republike Srpske opredijelilo za život sa Srbijom, jer je za Srbe glavni grad Beograd. U svom komentaru dodao je da Republika Srpska (RS) ne ugrožava suverenitet Bosne i Hercegovine (BiH) sve dok nisu ugroženi interesi RS-a i srpskog naroda.
Radmanović je takođe govorio o značaju Dejtonskog sporazuma, ističući kako taj sporazum predstavlja najvažniji međunarodni dokument u BiH od kraja Drugog svjetskog rata. Dejtonski sporazum nije samo okončao period tragičnih sukoba u BiH, već je uspostavio i osnovne temelje za ustavno uređenje BiH kao države sastavljene od dvije cjeline, Republike Srpske i Federacije BiH. Radmanović smatra da političko Sarajevo vrši pritisak na centralizaciju države, dok se u RS-u drže izvornog Dejtona, koji po njegovim riječima nije dosljedno sproveden, naročito kada je riječ o angažmanu međunarodne zajednice.
Također, Radmanović je uputio kritiku visokom predstavniku u BiH, Christianu Schmidtu, kojeg naziva nelegitimnim jer njegov mandat nije potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a. Ipak, prema Radmanoviću, Schmidt se ponaša kao da ima ovlasti, podržan od strane američke ambasade u BiH. Ovakvo stanje, smatra Radmanović, dokazuje da BiH nije u potpunosti suverena država.
Ova izjava otvara važne teme za diskusiju u kontekstu političkog uređenja BiH i mogućnosti daljih tenzija između Republike Srpske i Sarajeva. Radmanovićeva kritika visokog predstavnika u BiH naglašava percepciju nekih političkih lidera u RS-u o ulozi međunarodne zajednice u zemlji. Radmanović smatra da bi politički lideri unutar BiH postigli dogovor mnogo lakše kada ne bi postojala institucija visokog predstavnika, čije prisustvo vidi kao prepreku suverenitetu zemlje.
U sklopu zvanične posjete Crnoj Gori, Radmanović je istakao kako su politički odnosi između Crne Gore i BiH stabilni i bez otvorenih pitanja, te da su na zavidnom nivou. Ova posjeta potvrđuje težnju Republike Srpske da održi stabilne odnose sa susjednim državama, kao i značaj regionalne saradnje i dijaloga.
Zaključak
Radmanovićeve izjave otvaraju mnoge teme o položaju Republike Srpske u okviru BiH, budućnosti Dejtonskog sporazuma i ulozi međunarodne zajednice u osiguravanju stabilnosti zemlje. Naglašava se njegova podrška saradnji sa Srbijom i kritika postojećeg uređenja BiH, što su ključne stavke u političkom diskursu unutar RS-a.
Radmanovićeve riječi takođe ukazuju na dublju raspravu o identitetu i pripadnosti unutar Bosne i Hercegovine. Po njegovom mišljenju, stanovnici Republike Srpske imaju pravo na svoj identitet, te se mnogi među njima osjećaju bliže Srbiji nego ostatku BiH. Ovako izražena identifikacija s Beogradom reflektuje percepciju koja je, prema Radmanovićevim riječima, duboko ukorijenjena u istorijskim i kulturnim vezama koje povezuju RS sa Srbijom. On naglašava da je upravo takvo opredjeljenje građana RS-a razlog zašto smatra da bi na referendumu većina njih glasala za život sa Srbijom.
Pitanje Dejtonskog sporazuma i njegovog sprovođenja prema izvornim principima za Radmanovića je ključno. Naglašavajući važnost dosljedne implementacije sporazuma, on smatra da međunarodna zajednica nije omogućila izvorno sprovođenje Dejtona, što je prema njegovom mišljenju doprinijelo povećanim napetostima. Radmanović vjeruje da Dejton, kao dokument koji garantuje ravnopravnost entiteta, nije ni približno ostvario svoj potencijal, naročito u očima onih koji se zalažu za decentralizovanu BiH. Takva interpretacija sporazuma od strane Republike Srpske naglašava njihov stav prema jačoj autonomiji i smanjenoj ulozi centralnih institucija.
U odnosu sa međunarodnom zajednicom, Radmanović izražava stav da BiH može bolje funkcionisati bez stranog posredovanja, koje vidi kao nepotrebnu kontrolu nad suverenitetom zemlje. Visoki predstavnik, prema njemu, dodatno komplikuje postizanje unutrašnjeg konsenzusa među liderima u BiH, dok prisustvo međunarodnog faktora otežava postizanje samoodrživih dogovora između entiteta. Ovako definisani stavovi Radmanovića predstavljaju mišljenje dijela rukovodstva u RS-u koji vjeruju u samostalno odlučivanje i uspostavljanje domaćeg dogovora unutar BiH bez stranog uticaja.
Na kraju, zahvaljujem vam što ste pročitali detaljnu analizu Radmanovićevih izjava i političkih stavova Republike Srpske. Vaša posvećenost razumijevanju ovako kompleksnih tema doprinosi širem shvatanju unutrašnje dinamike Bosne i Hercegovine, kao i važnosti mira i stabilnosti u regionu. Nadam se da je ovaj članak pružio jasne uvide u aktuelne političke diskusije, omogućujući vam bolje razumijevanje ključnih pitanja i izazova s kojima se suočavaju građani i politički lideri u BiH.
