Prije nego što nastavite s čitanjem ovog teksta, zaustavite se na trenutak i provjerite nosite li bilo kakav nakit na sebi.
Ovu priču prenosi jedna misionarka koja je držala predavanje u islamskom centru, govoreći o značaju i vrijednosti sadake, dobrovoljnog davanja u ime Allaha. Te noći, njeno predavanje bilo je izuzetno nadahnuto. Osjećala se prisutnost Božije milosti, koja je ispunila prostor i srca prisutnih. U toj atmosferi, misionarka je pozvala žene da odmah poduzmu konkretne korake i podrže projekat na kojem je radila. Odaziv je bio impresivan; žene su prilazile, donoseći novac, nakit i druge dragocjenosti, želeći doprinijeti plemenitoj svrsi.
Među prisutnima, misionarka je primijetila jednu ženu koja je nosila blistavu narukvicu. Bila je to velika zlatna narukvica, ukrašena dijamantima, koja je odmah privukla njenu pažnju. Kada joj je žena pružila narukvicu, misionarka je, u početku, odbila da je prihvati, smatrajući da je previše vrijedna da bi je uzela. Međutim, žena je bila uporna, inzistirajući da prihvati njen dar, i na kraju je misionarka popustila.
Nakon skupljanja svih donacija, misionarka je odnijela zlato u obližnju zlatarsku radnju, gdje je planirala prodati prikupljeno zlato i iskoristiti novac za projekat. Zlatar joj je rekao da će biti potrebno nekoliko sati kako bi skinuo dijamante sa zlata i precizno odredio vrijednost. Kada se vratila, primijetila je da je zlatar zlato razdvojio na dva dijela. Na jednoj hrpi bilo je zlato svih donatora, dok je na drugoj hrpi stajala narukvica. Zlatar joj je rekao da je, prilikom skidanja dijamanata s narukvice, otkrio nešto neobično – ispod dragog kamenja, našao je ljudsku kosu i nokte.
Zaintrigirana, misionarka je željela saznati više o vlasnici narukvice. Nakon nekoliko sedmica, vratila se u isti islamski centar. Među prisutnima, ugledala je ženu koju je tražila. Nakon predavanja, prišla joj je i pitala je kako se osjeća. Kao što je i očekivala, žena joj je rekla da je nakon te večeri osjetila ogromno olakšanje i da su se desile velike pozitivne promjene u njenom životu. Kada joj je ispričala što je zlatar pronašao u narukvici, žena joj je otkrila nevjerovatnu priču.
Kazala je da je posljednjih 16 godina živjela u vlastitoj porodici kao stranac, te da se nije uspjela osamiti sa svojim mužem tokom tog dugog perioda. Međutim, nakon što je donirala narukvicu, sve se promijenilo. Ponovo su postali sretna porodica, bez ikakvih problema. Narukvicu je, kako je rekla, dobila prije 16 godina od svoje najbolje prijateljice.
Ovaj događaj duboko je pogodio misionarku, koja je tada shvatila važnost stare izreke: „Čuvaj se neprijatelja jednom, a prijatelja hiljadu puta.“
Dr. Abul Aziz Et Temimi naglašava kako je sadaka jedan od najboljih lijekova za čovjekovu psihu i moćno oružje protiv svih vrsta poteškoća. Jednostavna pitanja poput: „Da li si danas udijelio sadaku?“ ili „Jesi li nahranio neko Allahovo stvorenje?“ mogu nam pomoći da se sjetimo važnosti dobročinstva. Na kraju, sadaka je mnogo više od materijalnog davanja – ona je osmijeh, dobro djelo, i činjenje dobra, koje donosi mnoge blagodati u ovom i budućem svijetu.
