U Egiptu, zemlji gdje hiljade djece svakodnevno uče Allahovu Knjigu, živi jedan poseban dječak – Muaz. On je hafiz, učenik Kur’ana napamet, iako ne vidi očima. Allah mu je uskratio vid, ali mu je otvorio srce koje vidi svjetlom Kur’ana. U skromnoj kući, bez luksuza i obilja, ovaj dječak živi spokojno, sretno – s osmijehom koji ne silazi s njegovog lica. I upravo ta sljepoća, koju bi većina ljudi doživjela kao teško iskušenje, za Muaza je – blagodat.
U jednom televizijskom razgovoru koji je potresao mnoge, Muaz je otkrio da ne moli Allaha da mu povrati vid. Na pitanje voditelja “Zašto?”, odgovorio je riječima koje lome srce:
“Nadam se da će moje stanje na Sudnjem danu biti moj dokaz pred Allahom. Možda će mi Allah zbog moje sljepoće ublažiti kaznu, jer sam u takvom stanju naučio Njegovu Knjigu.”
Tri dana u sedmici putovao bi na velike razdaljine kako bi od svog učitelja naučio samo jedan ajet Kur’ana. SubhanAllah! Tri ajeta sedmično, po cijenu truda, umora i napora. I ništa mu nije teško. Jer on zna šta znači Allahovo zadovoljstvo. On vidi kroz svjetlo Kur’ana ono što mnogi koji gledaju – ne mogu i ne žele da vide.
Danas, dok mnogi od nas imaju oči, mi zapravo ne vidimo. Vidimo prolazne stvari, društvene mreže, zabavu, a Kur’an stoji na polici, prekriven prašinom. Poslanik, a.s., je zbog Objave trpio bol, progonstvo, laži i udarce. A mi? Koliko puta smo se uhvatili da Kur’an otvorimo samo u Ramazanu – i onda opet zaboravimo?
Gdje su oni koji Kur’an nisu nikada ni otvorili, iako svakodnevno čitaju stotine poruka, članaka i knjiga? Kako ćemo položiti račun pred Allahom kada nas On upita:
“Zar ti nisam dao vid? Ruke? Srce? Pa zašto nisi uzeo Moj govor u svoje ruke?”
Ne znaš arapski? Nije izgovor! Nauči harfove, kreni od sufare. Danas postoje kursevi u džamijama, mektebima, online. Uloži pola sata dnevno za Kur’an, jer Kur’an je govor Gospodara svjetova. Pogledaj Muaza – on uči Kur’an prstima, dodirom, bez vida. A mi, koji vidimo – sve drugo gledamo, osim Kur’ana.
U mjesecu Ramazanu – mjesecu Objave – otvorimo Kur’an, pročitajmo prevod, razmišljajmo o ajetima. A nakon Ramazana, zareknimo se da ćemo naučiti učiti. Jer šta ako cijeli život prođe, a harfa iz Allahove Knjige nismo izgovorili?
Neka nas Muaz podsjeti da nije važno šta su nam uskraćene oči, već šta je sposobno naše srce. Allah daje svoje svjetlo kome On hoće. A to svjetlo vodi u Džennet piše Saudin Cokoja
