Prije sedam godina, Mekki Torabi, samozvani marokanski iscjelitelj, privukao je hiljade ljudi na svoje seanse u sarajevskoj olimpijskoj dvorani “Zetra”. Sličan fenomen zabilježen je i na zagrebačkom Velesajmu, gdje su ljudi dolazili u potrazi za zdravljem koje je Torabi obećavao svojim navodnim iscjeliteljskim moćima. Iako se pokazalo da je riječ o šarlatanu, Torabi je uspio zaraditi znatne svote novca, najviše kroz prodaju vode koju je reklamirao kao čudotvornu.
Tokom svog boravka u Bosni, Torabi je stekao značajnu popularnost i čak je bio primljen od strane tadašnjeg premijera. U Hrvatskoj je također imao brojne klijente, uključujući poznate osobe koje su tražile izlječenje od teških bolesti. Nakon smrti nekih od njegovih pacijenata, počele su se otkrivati prave prirode njegovih aktivnosti, razotkrivajući ga kao običnog prevaranta.
Torabi je u Bosni uspio zaraditi oko 50.000 eura, dok su mu aktivnosti u Hrvatskoj također donosile znatne prihode. Unatoč brojnim dokazima koji su ga raskrinkali, Torabi i dalje nastavlja sa svojim praksama. Sada živi u Maroku, odakle putuje širom svijeta, iako sa manje medijske pažnje nego ranije. Na internetu se mogu pronaći mnoge diskusije i sadržaji koji detaljno opisuju njegove prevare, ali ipak postoji određeni broj ljudi koji mu i dalje vjeruju.
Zanimljivo je kako su Bosanci, poznati po svom smislu za humor, brzo reagirali na ovu situaciju. Na popularnoj stranici “Raja sa biroa” pojavila se fotomontaža koja prikazuje Torabija kako “liječi” ljude vodom, aludirajući na način na koji je zarađivao. Ova šala brzo je postala popularna, prikazujući Torabija u komičnom svjetlu kao simbol obmane.
Ova priča o Mekki Torabiju podsjeća nas na moć medija i društvenih mreža u razotkrivanju prevaranata, ali i na važnost kritičkog razmišljanja i opreznosti prema onima koji nude brza i jednostavna rješenja za složene probleme. Iako je Torabi uspješno iskoristio ljudsku potrebu za nadom i izlječenjem, njegov pad služi kao upozorenje svima da budu oprezni prema sličnim tvrdnjama u budućnosti.
Uprkos tome što je raskrinkan, Torabi i dalje uspijeva pronaći nove načine za nastavak svojih aktivnosti, što ukazuje na potrebu za kontinuiranim informisanjem javnosti i jačanjem svijesti o prevarama ovog tipa. Njegov primjer također pokazuje koliko je važno da vlasti i zdravstvene institucije djeluju brzo i odlučno kako bi zaštitile građane od sličnih prevaranata.
Na kraju, humor i kreativnost koje su Bosanci pokazali kroz meme o Torabiju služe kao podsjetnik da, uprkos ozbiljnosti situacije, možemo pronaći načine da se nosimo s njom i učinimo je podnošljivijom. Torabijeva priča, koliko god bila ozbiljna i upozoravajuća, također je prilika za smijeh i zajedničko prevazilaženje teškoća kroz humor i solidarnost.
