Na prostoru zapadnog Balkana, gdje živi približno 20 miliona ljudi, događa se zabrinjavajući proces nestanka nezavisnih izvora informacija. Sve je očigledniji uticaj vladajućih političkih struktura na medije, a najnoviji događaji dodatno potvrđuju da se sloboda medija u ovom dijelu svijeta nalazi u ozbiljnoj krizi. Radio Slobodna Europa (RFE) je u svojoj analizi upozorila na niz indikatora koji ukazuju da se nezavisno novinarstvo sve više potiskuje iz javnog prostora, dok se istovremeno širi propaganda vlastodržaca.
Prvi udarac ovom procesu dogodio se gašenjem finansiranja od strane USAID-a, američke agencije za međunarodni razvoj, koja je godinama podržavala nezavisne medijske projekte u regionu. Ovo povlačenje sredstava uslijedilo je nakon promjena u američkoj administraciji, a njegovi efekti su postali sve vidljiviji od marta, kada je Glas Amerike značajno smanjio svoje prisustvo. Radio Slobodna Europa, koji i dalje pokušava da opstane, već četiri mjeseca funkcioniše bez stabilnih izvora finansiranja.
Još snažniji šok uslijedio je 12. jula, kada je ugašen regionalni projekat Al Jazeere Balkans (AJB). Kamere su isključene u sarajevskom studiju, a portal, koji je okupljao novinare iz cijele regije, ugašen je bez prethodne najave. Više od 200 zaposlenih ostalo je bez posla. Zvanično obrazloženje katarskog menadžmenta bilo je da se radi o strategiji preusmjeravanja ka digitalnim platformama. Međutim, kontekst i okolnosti ukazuju na to da bi stvarni razlozi mogli biti i dublji – političke ili finansijske prirode.
Sredinom juna došlo je i do smjene uprave United grupe, kompanije u čijem su vlasništvu televizije N1 i Nova S. Ovaj potez je dodatno pojačao zabrinutost zbog mogućeg upliva politike u uređivačku nezavisnost ovih medija. Posebno u Srbiji, gdje su oba kanala već godinama izložena stalnim napadima i pritiscima.
Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, direktno je označen kao ključna figura koja kontroliše većinu medija u zemlji, koristeći državni Telekom i brojne prorežimske tabloide i TV stanice za širenje sopstvene propagande. Mediji koji nisu pod njegovom kontrolom nazivaju se “neprijateljskim”, a njihovi novinari često postaju mete prijetnji i zastrašivanja.
Poseban slučaj predstavlja televizija N1, čiji novinari su početkom jula primili prijetnje smrću putem pošte. Reakcija vlasti je – izostala. Iako je uredništvo N1 uputilo otvoreno pismo nadležnim institucijama u kojem zahtijevaju da se zaustavi, kako navode, ozbiljna i sistemska kampanja protiv tog medija, nijedna institucija nije odgovorila. Pismo je ukazalo da su u kampanji uključeni i najviši državni funkcioneri, uz podršku režimskih medija finansiranih javnim sredstvima, a rezultat su svakodnevne “monstruozne poruke mržnje” koje redakcija dobija.
Pritisci ne završavaju samo na prijetnjama. Mediji koji ne podržavaju dominantnu političku liniju suočavaju se sa:
-
SLAPP tužbama, koje imaju za cilj da iscrpe resurse redakcija;
-
Otkazivanjem ugovora s oglašivačima, što direktno ugrožava finansijsku održivost;
-
Diskreditacijom na društvenim mrežama i stalnim targetiranjem kao “stranih agenata”;
-
Optužbama za učešće u “obojenim revolucijama”, kako vlasti nazivaju masovne proteste koje predvode studenti i opozicione grupe.
Snježana Milivojević, profesorica sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu, ističe da su većinu regionalnih medija osnovali strani investitori, ali su se suočavali s ogromnim otporima vlasti. Istovremeno, država je kroz Telekom Srbije počela da preuzima kontrolu nad medijima, čime se poništava uloga nezavisnog novinarstva i vraća nas unazad.
Prema njenim riječima, “međunarodna medijska pomoć se raspala pred našim očima”, dok vlasti koriste politički pritisak da uguše svaki oblik kritičkog izražavanja. Nezainteresovanost međunarodne zajednice dodatno pogoršava situaciju, jer ne postoji ozbiljna spremnost da se zaštite slobodni mediji u regiji.
Slično mišljenje dijeli i Boro Kontić, direktor Media Centra u Sarajevu, koji smatra da je za opstanak nezavisnih medija ključno jačanje profesionalne zajednice, ali i konkretna institucionalna podrška. On naglašava da “nema demokratskog društva bez snažnih i nezavisnih medija koji izražavaju glas građana”.
Zaključno, medijski pejzaž zapadnog Balkana se brzo mijenja – i to nabolje nije. Ugrožena su radna mjesta, sigurnost novinara, sloboda izražavanja i javni interes. Pritisci, ignorisanje prijetnji i gašenje kritičkih glasova sve više liče na sistematsku kampanju gušenja slobode govora. Ako se ovakav trend nastavi, prostor za istinito i nezavisno izvještavanje mogao bi potpuno iščeznuti, ostavljajući društva regiona u rukama jednoumlja i propagande.
