Mirsad Pivalić, rođen u Mrkonjić Gradu, doživio je težak životni preokret u vrlo mladoj dobi. Kada je imao samo 10 godina, zbog izbijanja rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, bio je prinuđen napustiti svoju domovinu. Ratne okolnosti su ga odvele daleko od roditelja, te je pronašao utočište u Njemačkoj, gdje je živjela njegova sestra. Ona ga je prihvatila u svoj dom, pružajući mu sigurnost i skrb u teškim vremenima.
Tokom prve dvije i po godine u Njemačkoj, Mirsad nije imao nikakav kontakt sa svojim roditeljima, koji su ostali u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme, komunikacija je bila izuzetno otežana, a rat je donio izolaciju i nesigurnost. Nakon dugog perioda neizvjesnosti, konačno su uspjeli uspostaviti način komunikacije putem pisama. Ta pisma su stizala preko poznanika koji su prolazili kroz opasna područja, donoseći tako nadu i vijesti iz domovine. Ipak, zbog ratnih uvjeta, nisu se mogli sastati niti vidjeti tokom tog dugog razdoblja.
Nakon osam godina provedenih u Njemačkoj, Mirsad je odlučio da se vrati u Bosnu i Hercegovinu. Njegova želja za ponovnim susretom s porodicom i povratkom u rodnu zemlju bila je jača od svih strahova i neizvjesnosti. Vratio se u Zenicu, gdje su njegovi roditelji i brat pronašli novi dom. Dolazak kući bio je emotivan trenutak, ali s neočekivanim preokretom.
Kada je stigao pred vrata porodičnog doma, pozvonio je, a vrata mu je otvorila majka. Međutim, godine razdvojenosti i promjene koje su se dogodile učinile su svoje. Majka ga u prvi mah nije prepoznala. Mislila je da je stranac i uputila ga na susjedni stan, misleći da je pogriješio adresu. Tek kada je njegov brat izašao, majka je shvatila da pred njom stoji njen sin, koji je odrastao daleko od nje, ali čije su oči i srce ostali isti.
Ovaj dirljiv trenutak susreta bio je trenutak prepoznavanja i ponovnog povezivanja, ali i simbol koliko su rat i razdvojenost duboko utjecali na njihove živote. Mirsadov povratak nije bio samo povratak u fizički dom, već i u emocionalnu zajednicu koja je bila teško ranjena, ali ne i uništena.
Nakon povratka u Bosnu, Mirsad je pokušao izgraditi novi život u svojoj domovini. Suočio se s izazovima prilagodbe nakon godina provedenih u inostranstvu, ali i sa traumama koje su ostavile dubok trag. Njegova priča je samo jedna od mnogih sličnih priča iz perioda rata, ali istovremeno nosi univerzalnu poruku o snazi porodice, ljubavi i povratku.
Mirsadov životni put, prepun izazova i emotivnih trenutaka, može se dalje pratiti u videu koji prikazuje njegove trenutne okolnosti, gdje i kako danas živi. Njegova priča je podsjetnik na snagu ljudskog duha i važnost porodice, bez obzira na sve nedaće koje život može donijeti.
crna-hronika
