Sajo, koji živi u Bosni i Hercegovini nedaleko od Ilijaša blizu Sarajeva, opisuje sebe kao velikog vjernika. Rođen je u mješovitoj porodici s ocem pravoslavcem i majkom katolkinjom.
“Te 1991. godine izjasnio sam se kao Jugosloven i neopredijeljen. U mojoj porodici nisam osjećao nikakvu vjeru, niti su moji roditelji prakticirali katoličku ili pravoslavnu vjeru. Većinu svog života provodio sam s muslimanima. Od prvog razreda osnovne škole pa do srednje škole bio sam u razredu s muslimanima,” kaže Sajo, dodajući da nikada nije osjećao nelagodnost u takvom okruženju.
“Do 1992. godine bio sam Milovan. Bio sam blizak s muslimanima, pomagao im kad je bilo potrebno. Osjećao sam da pripadam njima.”
Kada se Jugoslavija raspala, Sajo kaže da nije osjećao pripadnost nikome. Bilo mu je žao zbog raspada, ali je bio ponosan što je bio Jugosloven.
“Osjećao sam se kao Jugosloven, iako sam bio Milovan, niko me nije poprijeko pogledao.”
Tokom tog perioda učlanio se u stranku i izašao na stranačku govornicu, gdje je izjavio:
“Dok je svijeta, vakta i zemana, biće i muslimana. Ja ne želim da se opredjeljujem da budem ni musliman, ni Srbin, ni Hrvat, ja želim da ostanem Jugosloven,” prisjeća se Sajo za Bosansku Seharu.
Kaže da se njegov pokojni otac nije zamjerio ni s Bošnjacima, ni s pravoslavcima, ni s katolicima.
“Od momenta kad sam izašao na tu govornicu, nešto se u meni preokrenulo. Od 1992. godine, od Milovana sam postao Safet, osunetio se, prešao na Islam i uzeo prezime Bosanac.”
Naglašava da je to bila njegova odluka jer voli Bosnu.
“Kad sam razgovarao s pokojnim ocem, saznao sam da su moji korijeni pravoslavni i da ih ne zaboravljam. Moji su doselili iz Crne Gore, ispod planine Golije.”
Kaže da je to bio njegov put, da promijeni ime i vjeru i da ne žali zbog svoje odluke.
