Otvara se nova rasprava o neradnoj nedjelji u trgovinama u Federaciji BiH
Gotovo dvije godine nakon što je u Federaciji Bosne i Hercegovine uvedena neradna nedjelja u trgovinama, ovo pitanje ponovo se vraća u fokus javnosti, političkih stranaka i poslodavaca.
Mjera koja je u početku predstavljana kao važan iskorak u zaštiti prava zaposlenih danas je tema oko koje se lome različita mišljenja, od onih koji tvrde da je riječ o civilizacijskom standardu, do onih koji smatraju da takvo rješenje ograničava navike potrošača i stvara dodatne izazove za trgovce, naročito u manjim sredinama.
Rasprava je dodatno intenzivirana nakon političkih najava da bi zakon mogao biti mijenjan. Takve poruke su unijele određenu neizvjesnost među radnike u trgovinskom sektoru, koji su posljednjih mjeseci navikli na raspored rada u kojem je nedjelja rezervisana za odmor. Istovremeno, dio javnosti i dalje smatra da trgovine treba da ostanu zatvorene tog dana, jer zaposlenima treba osigurati predvidiv i zakonski zaštićen dan za porodični i lični život.
Iz Federalnog ministarstva trgovine poručuju da dosadašnji ekonomski pokazatelji ne idu u prilog tvrdnjama da bi neradnu nedjelju trebalo ukinuti. Prema njihovim navodima, a na osnovu podataka Porezne uprave Federacije BiH, od početka primjene Zakona o unutrašnjoj trgovini nije zabilježen pad ukupnog prometa, niti masovnija otpuštanja radnika. Također, prema dostupnim informacijama, nije došlo ni do značajnijeg preusmjeravanja potrošnje u Republiku Srpsku, što je bio jedan od argumenata protivnika ove mjere.
Naprotiv, službeni podaci ukazuju da je u pojedinim lokalnim zajednicama došlo čak i do rasta prometa. To pokazuje da se potrošačke navike, iako promijenjene, nisu nužno negativno odrazile na ukupan ekonomski rezultat trgovinskog sektora. Za zagovornike neradne nedjelje to je važan argument da se zadrži postojeće rješenje, jer, kako ističu, ekonomija nije pretrpjela šokove kakvi su se ranije najavljivali.
Međutim, druga strana priče ukazuje na to da se ukupni podaci ne mogu posmatrati izolovano. Profesorica ekonomskih nauka Adisa Omerbegović Arapović upozorava da efekti ovakve mjere nisu jednaki u svim dijelovima Federacije BiH.
Prema njenom mišljenju, potrebno je dublje analizirati šta neradna nedjelja znači za pojedine lokalne zajednice, posebno one koje se nalaze uz međuentitetsku liniju, gdje su potrošači ranije navikli kupovati upravo nedjeljom i gdje je tržišno ponašanje osjetljivije na promjene u radnom vremenu trgovina.
Takva analiza, kako naglašava ekonomska struka, ne bi trebala gledati samo brojke na nivou cijele Federacije, već i manje sredine, općine i gradove koji se oslanjaju na dnevnu potrošnju stanovništva iz šireg područja. U takvim mjestima i jedan dan zatvaranja može značiti drugačiju raspodjelu kupovne moći, smanjen priliv mušterija ili preusmjeravanje navika prema drugim poslovnim zonama.
Zbog toga se neradna nedjelja ne posmatra samo kao radno-pravno, nego i kao lokalno ekonomsko i društveno pitanje.
Sa stanovišta zaposlenih, sindikati insistiraju da je ova mjera donijela prijeko potrebnu sigurnost. Iz Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH poručuju da je neradna nedjelja mnogim radnicima prvi put osigurala ono što je trebalo biti standard odavno – predvidiv slobodan dan.
Iako Zakon o radu već predviđa pravo na sedmični odmor, u praksi su mnogi radnici ranije bili suočeni s neizvjesnim rasporedima, promjenama smjena u zadnji trenutak i situacijama u kojima nisu mogli znati kada će stvarno imati slobodan dan.
Upravo zato sindikalni predstavnici tvrde da se ova tema ne smije svesti samo na pitanje prodaje i prometa. Za njih je riječ o ljudskom dostojanstvu, fizičkom i mentalnom odmoru, te mogućnosti da trgovci i prodavači nedjelju provedu s porodicom, djecom i prijateljima.
U sektoru koji je godinama bio poznat po dugim smjenama, radu vikendom i povećanom pritisku tokom praznika, ovakva promjena doživljava se kao jedan od rijetkih konkretnih pomaka u korist zaposlenih.
Politički kontekst dodatno komplikuje situaciju. Pitanje neradne nedjelje ponovo je postalo aktuelno nakon izbora u Federaciji BiH, a naročito nakon što je SDA osvojila najveći broj mandata u Federalnom parlamentu. Ta stranka je ranije kritikovala uvođenje zabrane rada trgovina nedjeljom i najavljivala da će se zalagati za izmjene zakonskog rješenja.
Ipak, ovog puta predstavnici SDA nisu željeli detaljnije komentarisati moguće promjene, što ostavlja prostor za nagađanja o budućim političkim pregovorima i mogućim kompromisima.
Za radnike u trgovinama, upravo ta neizvjesnost predstavlja najveći problem. Oni su se, barem formalno, navikli na novi režim rada, ali i dalje ne znaju da li će nedjelja ostati trajno zagarantovan slobodan dan. Svaka najava izmjena zakona, bez obzira dolazi li iz vlade, parlamenta ili stranaka, direktno utiče na njihovu svakodnevicu, porodične obaveze i planiranje života.
U takvom ambijentu nije nevažno ni to kako će se voditi buduća javna rasprava – da li će prevladati ekonomski argumenti, socijalna prava ili politički interesi.
U širem društvenom smislu, ova tema otvara i pitanje kakvu trgovinsku politiku Federacija BiH želi dugoročno graditi. Da li će prioritet biti maksimalna dostupnost trgovina sedam dana u sedmici, ili će se insistirati na modelu koji nedjelju izdvaja kao dan odmora i usporavanja poslovnog ritma? Odgovor na to pitanje neće zavisiti samo od statistike, već i od vrijednosti koje društvo želi postaviti kao normu.
Zbog toga se čini da rasprava o neradnoj nedjelji tek ulazi u novu, možda i odlučujuću fazu.
Dok institucije i politički akteri budu vagali naredne poteze, trgovci i zaposleni ostaju u iščekivanju. Za jedne je neradna nedjelja simbol modernijeg pristupa radu i zaštite radnika, a za druge prepreka slobodnijem tržištu i organizaciji kupovine. U svakom slučaju, jasno je da će konačna odluka imati posljedice daleko šire od samih prodavnica, jer dotiče radna prava, lokalnu ekonomiju, potrošačke navike i političku stabilnost u Federaciji Bosne i Hercegovine.
