Ova potresna priča nane Senije iz Kostjereva kod Zvornika nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Njen život obilježila je borba, gubitak i duboka tuga zbog odnosa s djecom koja su joj nanijela neizmjernu bol.
Odnos između roditelja i djece često je složen, ali se obično ljubav i briga prevazilaze sve prepreke. Međutim, u njenom slučaju, težina izgovorenih riječi i djela srušila je mostove koji se teško mogu ponovo izgraditi.
Borba kroz život i gubitak supruga
Nana Senija se udala vrlo mlada, sa samo 18 godina, i od tada je s mužem neumorno radila kako bi sebi i svojoj djeci osigurala bolji život. No, sudbina joj nije bila naklonjena.
📌 Suprug joj je tragično stradao, i to samo nekoliko metara od njihove kuće.
“U avgustu su bile dvije godine otkako ga nema. Friteza se prevrnula i točak ga je udario. Kad je zet došao u njivu, muž je već ležao, a mašina je i dalje radila”, prisjeća se sa suzama u očima.
Od tog trenutka, sve je palo na njena leđa. Brine se sama o domaćinstvu, ima 25 ovaca, skuplja sijeno, donosi drva, pokušavala je i s uzgojem malina, ali već dvije godine nije uspjela da ih naplati. Sada, iako ima samo 57 godina, zdravlje joj je već narušeno.
Nepravda od strane djece
Senija je svoj život posvetila djeci, ali od njih nije dobila ni trun zahvalnosti. Najteže joj je što su je ostavili samu u trenucima kada joj je podrška bila najpotrebnija.
🔹 Kada je suprug bio teško bolestan i više puta operisan, njihov sin ga nikada nije posjetio u bolnici. Komšije su organizovale donaciju krvi, ali njega nije bilo briga. Sada, kada je otac mrtav, plače i žali ga, ali to Seniji ne znači ništa. “Mene kad umrem, neka niko ne žali”, kaže ogorčeno.
🔹 Sinu i starijoj kćerki nikada neće halaliti. “Rekla sam mu: ‘Neću ti biti majka ni na zemlji, ni u zemlji.’ Za mene je on mrtav.” Ono što je najviše boli jeste njihova potpuna nezainteresovanost – punih 14 mjeseci nije imala nikakva primanja, a nijednom je nisu nazvali da pitaju ima li šta da jede.
🔹 Sin nije dolazio sedam i po godina. Udala se za stariju ženu i živi kod nje, dok je majku ostavio da se sama bori. Osim njega, ima još dvoje djece – jedna kćerka jedina je obilazi i povremeno joj pomaže.
Kuća iz donacija i prazna vrata
Uz pomoć donacija, dobila je novu kuću, ali to ne umanjuje njenu unutrašnju bol. Samoća joj je najveći teret.
“Rodila sam ih troje, a ostadoh bez ikoga. Samo me obilazi jedna kćerka, drugi ne mare za mene. Majka sam, ali su me zaboravili.”
📌 Sa sinom je čak tri puta bila na sudu! On sada želi da dijeli imovinu, a za života nije pomogao ni mrvicu.
Posljednja želja – samo da ih vidi
Iako povrijeđena, njeno srce i dalje žudi za djecom.
“Ne treba mi ništa – samo da me nazovu, da me obiđu. Da mi otvore vrata i kažu neku lijepu riječ.”
Ove riječi odražavaju bol majke koja je cijeli život posvetila djeci, samo da bi na kraju ostala sama i zaboravljena. Sva patnja i teret koji nosi ne mogu se mjeriti s gorčinom samoće.
Ova priča nas podsjeća koliko roditelji daju za svoju djecu – i koliko to često ostaje nezapaženo i neuzvraćeno prenosi radosno.com
