Priča se kako je jedna gospođa došla u ginekološku ordinaciju, očajna i zabrinuta zbog svoje situacije. Obratila se doktorici s molbom: „Trebam vašu pomoć. Moje prvo dijete nije još napunilo ni godinu dana, a ja sam ponovo trudna. Ne mogu da nosim teret brige o dvoje djece pored svih drugih obaveza koje imam. Možete li mi pomoći?“
Doktorica je pažljivo slušala, a zatim je upitala: „A šta želite da uradim?“
Gospođa joj je odgovorila bez oklijevanja: „Možeš li mi izvršiti abortus, da se riješim ploda?“
Nastala je tišina u ordinaciji, dok je doktorica razmišljala o njenom zahtjevu. Nakon kratkog razmišljanja, doktorica je ozbiljno odgovorila: „Ali to bi moglo ugroziti tvoj život. Šta misliš o rješenju koje je manje opasno za tebe?“
Gospođa se oduševila ovom idejom i s nadom upitala: „A koje je to rješenje?“
Doktorica je s blagim osmijehom objasnila: „Pošto ne možeš da snosiš odgovornost za dvoje djece u isto vrijeme, hajde da se riješimo tvog prvog djeteta, a da ostavimo plod. Tako nećeš morati da se podvrgavaš operaciji, a opet ćeš imati samo jedno dijete.“
Gospođa je bila šokirana i uvrijeđena ovim prijedlogom te je odmah odgovorila: „Nevjerovatno, šta to govoriš?! Pa to je zločin! Shvataš li ti da pričaš o mom djetetu?!“
Doktorica, ostajući smirena, reče: „Mislila sam da je ovo bolje rješenje, jer oboje su tvoja djeca. Nema razlike između ubistva rođenog djeteta i onoga koje još nije ugledalo dunjalučku svjetlost, jer u oba slučaja jedno od njih gubi život.“
Gospođa je pognula glavu, svjesna težine riječi doktorice, shvativši poentu koju je doktorica željela prenijeti. Nakon toga, napustila je ordinaciju, ali ne prije nego što je zakazala termin za mjesečnu kontrolu trudnoće, odlučna da nastavi dalje.
Djeca su neprocjenjiva blagodat, a njihovu pravu vrijednost zna samo onaj ko ih nema.
U Kur’anu se kaže:
وَلَا تَقْتُلُوا أَوْلَادَكُمْ خَشْيَةَ إِمْلَاقٍ ۖ نَحْنُ نَرْزُقُهُمْ وَإِيَّاكُمْ ۚ إِنَّ قَتْلَهُمْ كَانَ خِطْئًا كَبِيرًا
„Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijanje njih doista veliki grijeh.” (Al-Isra, 31)
