Politička scena Bosne i Hercegovine ponovo je uzburkana nakon najnovijih izjava lidera stranke Narod i Pravda, Elmedina Konakovića, koje su uslijedile kao reakcija na kontroverznu ulogu savjetnika u Predsjedništvu BiH, Slavena Kovačevića, u kontekstu jedne od najznačajnijih presuda Evropskog suda za ljudska prava. U središtu pažnje našla se apelacija koja je odbačena pred Velikim vijećem ESLJP-a, što je izazvalo lavinu političkih reakcija i optužbi.
Prema Konakoviću, iako Kovačević formalno nije prekršio zakon, šteta koju je izazvao ima duboku političku težinu. Naime, u vezi sa žalbenim postupkom pred ESLJP-om, pojavile su se optužbe na račun samog suda – da navodno podleže političkim uticajima, što je po Konakoviću, izuzetno opasno za kredibilitet međunarodnih pravnih institucija i za položaj Bosne i Hercegovine na međunarodnoj sceni.
Posebno je problematizovao retoriku koja je uslijedila nakon što je donesena prvostepena presuda. Konaković navodi da su tada brojni domaći i regionalni političari, posebno iz SDA, SBiH i njima bliskih krugova, počeli širiti narativ da je Sud u Strazburu bio pod političkim pritiskom. Po njegovom mišljenju, takvi komentari su:
-
Diskreditovali rad ESLJP-a, jedne od ključnih međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava,
-
Podrivali pravni poredak BiH, dodatno slabeći ionako poljuljano povjerenje građana u institucije,
-
Obesmislili višegodišnju borbu apelanata, koji su kroz institucionalne kanale tražili pravdu za sopstvenu diskriminaciju.
Konaković posebno ističe da se radi o opasnoj igri s reputacijom pravnog sistema zemlje, jer se šalje poruka da pravna borba nije vrijedna truda ako se presude mogu opisivati kao rezultat političkog dogovora.
U tom svjetlu, pozvao je Slavena Kovačevića da javno objasni sve svoje postupke vezane za slučaj apelacije i da podnese ostavku ukoliko je svjestan da je njegovo djelovanje izazvalo štetne posljedice. Istovremeno, uputio je i jasan zahtjev prema Željku Komšiću, članu Predsjedništva BiH, da se javno očituje o tome da li je znao da je Kovačević državljanin Republike Hrvatske i da se izjašnjavao kao Hrvat, što u kontekstu njegovog angažmana u ovom predmetu dodatno komplikuje situaciju.
U svom izlaganju Konaković se dotakao i ponašanja Bakira Izetbegovića, lidera SDA. Iako se s njegovom politikom oštro ne slaže, Konaković priznaje da je Izetbegović imao snage javno priznati da je znao da Kovačević kao agent nije imao legitimitet, te da su određene tvrdnje koje je iznio bile neistinite. Iako je to priznanje zakasnilo, ono ipak predstavlja korak u pravcu političke odgovornosti, što Konaković sada očekuje i od Željka Komšića.
Cjelokupni slučaj ogolio je niz pitanja koja su do sada često bila gurana pod tepih:
-
Ko zaista ima mandat da zastupa Bosnu i Hercegovinu pred međunarodnim pravnim institucijama?
-
Na koji način se biraju agenti i savjetnici u Predsjedništvu BiH, i koliko su njihove lojalnosti u skladu s interesima države?
-
Koliko je javnost informisana o formalnim kvalifikacijama i pripadnosti ovih pojedinaca?
-
Imaju li političke stranke u BiH volju i odgovornost da priznaju svoje greške kad se one dese, ili se i dalje kriju iza populističke retorike?
Konakovićev nastup očigledno ima za cilj reafirmaciju institucionalnog povjerenja, ali i poziva na odgovornost aktera koji su svojim djelovanjem, kako navodi, urušili kredibilitet države pred međunarodnim sudovima. Pitanje je, međutim, hoće li njegove riječi naići na konkretnu reakciju, ili će i ovaj slučaj biti još jedan u nizu onih koji se politički razvlače bez jasnog epiloga.
Na kraju, jasno je da se Konaković ovim stavovima pozicionira kao zastupnik transparentnosti i odgovornosti, ističući da ne treba dovoditi u pitanje odluke suda, već analizirati političke manevre koji su prethodili pravnoj proceduri. Njegov poziv Komšiću i Kovačeviću da objasne svoju ulogu u ovom procesu nije samo politička poruka, već i test institucionalne zrelosti bh. političke scene. Da li će ti pozivi uroditi konkretnim koracima ili ostati tek deklarativni, ostaje da se vidi.
