Predznaci Smaka svijeta u islamskom učenju: između upozorenja, pouke i nade
U islamskoj tradiciji tema Smaka svijeta zauzima veoma važno mjesto, jer vjernika podsjeća da je ovaj svijet prolazan, a da je pravi obračun tek pred njim. Zato knjige hadisa i poglavlja o fitnama i predznacima Sudnjeg dana sadrže veliki broj predaja koje govore o događajima što će prethoditi završetku dunjalučkog života.
Islamski učenjaci su ove predaje detaljno proučavali, uspoređivali njihove lance prenosilaca i značenja, te iz njih izdvajali ono što se smatra vjerodostojnim i pouzdanim znanjem. Cilj tih tekstova nije da izazovu strah bez smisla, nego da probude svijest, učvrste vjeru i podstaknu čovjeka da se vrati vrijednostima koje ga vode spasu.
Kada se govori o predznacima Smaka svijeta, učenjaci ih obično dijele na manje i velike predznake. Manji predznaci mogu trajati dugo i pojavljivati se postupno, dok veliki predznaci dolaze pred sam kraj i označavaju da je kraj blizu. Upravo zbog toga ova tema nije samo teološka, nego i duboko moralna. Ona podsjeća na stanje zajednice, na odnos prema znanju, pravdi, porodici, javnom moralu i odgovornosti onih koji vode ljude.
U tom smislu, predznaci nisu puka lista neobičnih događaja, nego i ogledalo društva u kojem živimo.
Prvi znaci: promjena stanja u društvu i slabljenje duhovnih vrijednosti
Među prvim i najznačajnijim znakovima koje islamski izvori navode jeste smrt Poslanika Muhammeda, a.s., jer je njegov odlazak s ovog svijeta bio početak novog historijskog razdoblja za muslimanski ummet. Njegova smrt nije samo lični gubitak za zajednicu, nego i prijelomna tačka nakon koje su se počele pojavljivati brojne fitne, iskušenja i promjene u društvenim odnosima.
U predajama se zatim spominje postepeno smanjivanje znanja i širenje neznanja, što znači da ljudi sve manje traže istinu, a sve više slijede površnost, strasti i pogrešne autoritete.
Posebno je zanimljivo da se među znacima navodi i pojava da se ljudi koji su nekada bili siromašni takmiče u podizanju visokih zgrada. Ovaj predznak su učenjaci tumačili kao simbol promjene vrijednosti: umjesto skromnosti, skromnog života i međusobnog pomaganja, ljudi počinju veličati materijalni uspjeh, status i vanjski sjaj. Na isti način se upozorava na širenje smutnje, povećanje ubistava, nesigurnost na ulicama i opći osjećaj društvenog rasula.
Kada društvo izgubi osjećaj za granice i odgovornost, tada se otvaraju vrata haosu, a mir postaje izuzetak umjesto pravila.
U predajama se dalje govori o javnom činjenju bluda, preljube i drugih ružnih djela, o porastu konzumiranja opojnih pića i o tome da će zabava i razvrat biti predstavljeni kao nešto poželjno i privlačno. Time se pokazuje kako moralni standardi mogu oslabiti do te mjere da ono što je ranije smatrano sramotnim postane normalizirano.
Među znakovima se spominje i nejasno porijeklo djece, pad porodičnih vrijednosti, smanjenje broja muškaraca u odnosu na žene, kao i međusobni sukobi muslimana. Sve to zajedno ukazuje na duboku krizu zajednice, u kojoj se gubi povjerenje, stabilnost i osjećaj pripadnosti.
Vrlo važan dio ovih opisa odnosi se na povjeravanje vlasti i odgovornosti nestručnim ljudima. Kada se emanet daje onima koji nisu dostojni, kada vođenje zajednice preuzmu ljudi loše naravi, nasilnici, izdajnici ili oni koji ne poznaju pravdu, tada posljedice osjećaju svi. Slično tome, među znakovima se navodi da će džamije ostajati prazne, a Kur’an će se sve manje učiti i primjenjivati u životu.
To ne znači samo fizičko napuštanje džamija, nego i duhovno udaljavanje od Objave, gdje se Kur’an možda zadržava kao ukras na zidovima, ali ne i kao vodič u svakodnevnom ponašanju.
Veliki predznaci: događaji koji označavaju završnicu ljudske historije
U vjerodostojnim hadisima posebno mjesto zauzimaju veliki predznaci Sudnjeg dana. Oni ne dolaze svakodnevno niti postepeno kao manji znakovi, nego predstavljaju dramatične događaje koji jasno nagovještavaju da je kraj veoma blizu. Među njima se u hadisu Huzejfe b. Usejda, r.a., navodi deset velikih znakova. Prvi je pojava gustog dima koji će obavijati ljude; zatim dolazak Dedždžala, najvećeg varalice i smutljivca, koji će ljude iskušavati nevjerstvom, sumnjom i lažnim čudima.
Njegova pojava u islamskoj eshatologiji ima posebno mjesto jer simbolizira vrhunac obmane i duhovnog sljepila.
U istoj predaji spominje se i pojava Dabbetu-l-erd, čudesnog bića koje će govoriti ljudima i razlikovati vjernike od nevjernika. Nakon toga slijedi izlazak Sunca sa zapada, što je jedan od najpoznatijih i najupečatljivijih znakova, jer se time narušava uobičajeni poredak prirode. Tu je i silazak Isaa, sina Merjemina, a.s., koji će doći kao pravedni Allahov rob i potvrditi istinu vjere, a ne kao novi poslanik.
Njegov dolazak u islamskoj predaji nosi poruku pobjede istine nad laži, ali i završetka jednog dugog perioda iskušenja.
Među velikim znakovima spominju se i Je’džudž i Me’džudž, narod ili skupine koje će se raširiti po zemlji, donoseći veliki nered i razaranje. Nadalje, navodi se potonuće jedne oblasti na zapadu, jedne na istoku i jedne na Arapskom poluotoku, kao i pojava vatre iz pravca Adena koja će tjerati ljude prema mjestu okupljanja.
Ovi događaji, kako ih razumiju islamski učenjaci, nisu samo opisi katastrofa, nego i znakovi konačnog prekida dunjalučkog poretka poznatog čovjeku.
Hazreti Mehdi u islamskoj predaji
U razgovoru o predznacima Smaka svijeta često se spominje i hazreti Mehdi. Prema islamskom učenju, riječ je o pravednom i pobožnom čovjeku iz porodice Poslanika, a.s., koji će doći u posljednjem vremenu kao predvodnik ummeta. Njegove osobine opisuju se kroz znanje, bogobojaznost, pronicljivost i sposobnost da uspostavi pravdu nakon perioda velikih smutnji.
Njegovo ime će biti isto kao ime Poslanika, a.s., a njegovo porijeklo iz ehl-i bejta dodatno naglašava njegovu vezu s blagoslovljenom poslaničkom lozom.
Predaje kazuju da će hazreti Mehdi vladati pravedno i da će njegovo vrijeme trajati sedam godina. Posebno je važan susret s Isaom, a.s., kada će Isa, a.s., kao znak poniznosti i poštovanja prema zajednici, prepustiti mjesto imama hazreti Mehdiju. Time se u predajama pokazuje redoslijed i harmonia Božijeg plana: Allah, dž.š., šalje Svoje odabrane robove da u najtežem vremenu vrate pravdu i istinu.
Mehdi će, prema predajama, biti i pomoćnik u borbi protiv Dedždžala, što dodatno potvrđuje njegovu ulogu u završnim događajima historije.
Jedna od dubokih poruka ovog dijela islamske eshatologije jeste da dunjaluk ne traje sam po sebi, nego ga održavaju Allahovi dobri robovi. U predajama se navodi da dok god na zemlji bude vjernika koji iskreno izgovaraju “Allah, Allah”, ovaj svijet neće biti uništen. To znači da prisustvo iskrene vjere, zikra, dobrote i pobožnosti ima kosmički značaj.
Kada takvi ljudi napuste dunjaluk, otvara se prostor za konačno urušavanje poretka, nakon čega slijede posljednja iskušenja i smrt vjernika.
Završne poruke ovih predaja
Ovakve predaje nisu tu da u čovjeku izazovu očaj, nego da ga vrate istinskom smislu života. U njima se jasno vidi da je iman najdragocjenije što čovjek posjeduje, ali i nešto što se može izgubiti ako se srce prepusti grijehu, neznanju i nemaru. Posebno upozorenje da čovjek može ujutro biti vjernik, a navečer nevjernik, govori o ozbiljnosti duhovnog stanja i stalnoj potrebi za dovom, iskrenošću i čuvanjem od oholosti.
Vjera nije samo deklaracija, nego stalna borba da se ostane na pravom putu.
Kada se analiziraju predznaci Smaka svijeta, postaje jasno da su oni istovremeno opomena pojedincu i zajednici. Na ličnom planu pozivaju na iskreno pokajanje, redovno ibadetsko življenje i moralnu budnost. Na društvenom planu upozoravaju na posljedice nepravde, nemara prema znanju, lošeg rukovođenja i rasipanja vrijednosti.
U konačnici, islamska poruka o Smaku svijeta nije priča o kraju radi straha, nego o kraju radi odgovornosti: čovjek treba živjeti tako da bude spreman na susret sa svojim Gospodarom, jer ono što slijedi nakon dunjaluka je stvarnost koja nadilazi sve ovozemaljske računice.
