Povratak kući: Priča o Vilimu Rubiću iz Livna
Prije više od deset godina, Vilim Rubić napustio je svoj rodni grad Livno i krenuo u Njemačku u potrazi za boljim životom. Njegov odlazak nije bio usamljen; na frankfurtskom aerodromu s njim je radilo još tridesetak prijatelja i poznanika iz Livna. Njihovi putevi bili su slični – svi su tražili bolje prilike za rad i život. U Njemačkoj se zapošljava na aerodromu, dok njegova supruga radi u ugostiteljstvu.
Iako su uživali u novim prilikama, u njima je uvijek tinjala ideja o povratku u domovinu, koju su konačno ostvarili prije tri godine. Danas, Rubić sa osmijehom ističe da nije zažalio zbog te odluke, već naprotiv, smatra da je to bila jedna od najboljih odluka u njegovom životu.
„Kada smo se vratili u Livno, doživjeli smo pravi preporod. Ovdje je mnogo opuštenije, osjećamo se slobodno i nema stresa koji smo doživljavali u Njemačkoj“, kaže Rubić. Njegov povratak nije bio samo emocionalan, već je donio i praktične prednosti kao što je blizina obitelji.
Danas Rubići žive svega nekoliko minuta od mjesta na kojem rade, a njihovi roditelji i ostatak porodice su u blizini, što je posebno važno sada kada imaju dijete. Ta blizina omogućava im da provode više vremena s porodicom, što je, prema njegovim riječima, neprocjenjivo.
„Zamislite samo, kad se vraćate s posla, možete svratiti kod bake ili djedice da ih pozdravite, dok u Njemačkoj to nije bio slučaj“, dodaje Rubić s osmijehom.
Rubić naglašava da povratak nije značio prekid veza s Njemačkom. Iskustvo stečeno radom na aerodromu pretvorio je u vlastiti biznis, pokrećući agenciju koja osposobljava radnike iz Bosne i Hercegovine za rad na aerodromu u Frankfurtu. „Nastavljam raditi s ljudima koji su kao što sam ja nekada bio. Pomažem im da pronađu prilike koje će im omogućiti bolji život, bilo ovdje ili u inostranstvu“, objašnjava Rubić.
Njegova agencija ne samo da pruža priliku mladima da steknu iskustvo, već i da nauče važne vještine koje će im pomoći na budućim poslovima.
Osim toga, zanimljiviji razvoj događaja nastao je kada je, dok je zarađivao u Njemačkoj, razmišljao o otvaranju ćevabdžinice. „Kada smo se vratili, ukazala se prilika za poslovni prostor i odlučio sam realizirati tu ideju kod kuće“, prisjeća se. Prije tri godine otvorena je ćevabdžinica „Kula“, nazvana po poznatom simbolu Livna, koja se brzo afirmirala kao omiljeno mjesto za lokalne stanovnike i posjetitelje.
Rubićeva supruga preuzela je značajan dio posla u kuhinji, što je doprinijelo uspjehu. „Ona se od samog početka uključila u posao. Ima iskustvo iz ugostiteljstva, posebno u kuhinji. Zapravo, ona je ovdje glavni oslonac, posebno tokom najvećih gužvi“, dodaje Rubić, naglašavajući važnost timskog rada i zajedništva u porodici.
Za uspjeh ćevabdžinice, Rubić smatra da je ključno insistirati na kvaliteti od samog početka. „Nema tu posebnog recepta, samo kvalitetno meso. Iako se možda čini da je skuplje, gledamo na duže staze“, naglašava. Njemačka ga je naučila važnosti discipline, reda i organizacije. „Danas mogu reći da je dobra organizacija pola posla. Da nisam otišao u Njemačku, siguran sam da ne bih imao ovu ćevabdžinicu“, ističe Rubić.
Njegov pristup poslovanju temelji se na kontinuiranom unapređenju kvaliteta hrane i usluge, što se jasno odražava kroz zadovoljne kupce koji se iznova vraćaju.
Osim poslovnog uspjeha, Rubić ističe i pozitivan odnos prema mladima u Njemačkoj koji žele pokrenuti vlastite biznise. „Tamo, ako si mlad i želiš nešto pokrenuti, država te podržava. Ako ne, tu su općinske službe koje ti pomažu“, objašnjava. Ovaj livanjski poduzetnik ne namjerava stati samo na ćevabdžinici; razmišlja o širenju poslovanja. Jedan od njegovih planova uključuje pokretanje farme koja bi opskrbljivala ćevabdžinicu vlastitim namirnicama. „Želimo imati svoju hranu s farme.
Ćevabdžinica će ostati ćevabdžinica, ali proširit ćemo ponudu s raznim jelima, a cilj je da što više toga bude iz naše proizvodnje“, objašnjava Rubić, dodajući da je ekološka proizvodnja od esencijalne važnosti za zdravlje i dobrobit zajednice.
Na kraju razgovora, Rubić poručuje onima koji razmišljaju o povratku da ne bi trebali odustajati od svojih snova. „Nemam univerzalni recept, ali vrijedi pokušati ako vidite priliku da nešto pokrenete kod kuće“, zaključuje Rubić, ostavljajući svoju priču kao inspiraciju mnogima koji razmišljaju o povratku u Bosnu. Njegova priča je simbol nade i vjere u mogućnost izgradnje boljeg života, ne samo za sebe, već i za buduće generacije.
U vremenu kada se mnogi suočavaju s izazovima iseljavanja, Rubić dokazuje da se trud i upornost mogu isplatiti, pružajući primjer kako se uspjeh može postići i u vlastitoj zemlji.
