Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: “Doista je Ibrahim bio ummet, pokoran Allahu, čiste vjere i nije bio od mušrika.” (En-Nahl, 120) Ova izjava ističe Ibrahimovu, alejhisselam, nepokolebljivu predanost tevhidu (jedinstvu Allaha), što je ključno za postizanje spasa u Džennetu. Također, u ajetu: “I oni koji Gospodaru svome širk ne čine.” (El-Mu’minun, 59), Uzvišeni naglašava važnost izbjegavanja širka (pripisivanja Allahu druga) kao jednog od glavnih uslova za ulazak u Džennet bez polaganja računa.
Od Husajna ibn Abdurrahmana prenosi se zanimljiva priča. Naime, on je jednom prilikom razgovarao sa Seidom ibn Džubejrom, koji ga je upitao da li je vidio zvijezdu koja je pala. Husajn odgovori da jeste, ali napominje da nije bio na namazu jer ga je ujeo akrep. Na pitanje šta je uradio, odgovara da je proučio rukju (dovu za ozdravljenje). Ovaj razgovor vodi do prenošenja hadisa u kojem se spominje kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom vidio različite narode u Džennetu i kako će sedamdeset hiljada muslimana ući u Džennet bez polaganja računa. Ovi ljudi su opisani kao oni koji nisu tražili rukju, nisu se kauterizirali (spaljivali rane vatrom), niti su bili sujevjerni, nego su se oslanjali isključivo na Allaha. Na kraju ovog hadisa, Ukaše ibn Mihsan traži od Poslanika da moli Allaha da i on bude među njima, na što mu Poslanik odgovara da jeste. Kada je drugi čovjek zatražio istu stvar, Poslanik mu je rekao da ga je Ukaše pretekao, pokazujući koliko je bitno ustrajati u činjenju dobrih djela i pokazivanju iskrenosti prema Allahu.
Ostvarenje tevhida, kako u šerijatskoj terminologiji, podrazumijeva čišćenje vjerovanja od širka, novotarija i grijeha. Prema šerijatu, postoje dvije vrste ostvarivanja tevhida:
- Obavezno ostvarenje tevhida – Ovo znači potpuno odbacivanje širka, novotarija i grijeha. To je dužnost svakog muslimana, i neophodan uslov za postizanje Dženneta. Ovdje su ključni ajeti navedeni u ovom poglavlju, koji ukazuju na čistu vjeru i potpunu predanost Allahu.
- Poželjno ostvarenje tevhida – Ovo se odnosi na dublje oslanjanje na Allaha, tako da osoba izbjegava tražiti pomoć od stvorenja u situacijama koje bi mogle dovesti do poniženja. Osobe koje postignu ovaj nivo tevhida, kako je objašnjeno u hadisu, oslanjaju se isključivo na Allaha i ulaze u Džennet bez polaganja računa.
Hadis o Abdullahu ibn Abbasu ističe ovaj stepen tevhida kao poželjan, dok je obavezno ostvarenje neophodno za svakog muslimana. Onaj ko postigne i obavezno i poželjno ostvarenje tevhida, kako je rečeno, ući će u Džennet bez polaganja računa.
Ovo poglavlje nas podsjeća na važnost očuvanja tevhida u njegovom najčišćem obliku, izbjegavajući svaki vid širka i oslanjajući se na Allaha. Primjer Ibrahima, alejhisselam, i drugih poslanika treba nam biti uzor u postizanju ove plemenite vrline, jer samo kroz istinsko ostvarenje tevhida možemo očekivati Allahovu nagradu u Džennetu, bez polaganja računa.
