Fehlingerova mapa ponovo otvorila staru raspravu o Bosni i Hercegovini, Dejtonu i političkim blokadama
Prijedlog austrijskog ekonomiste i političkog aktiviste Günthera Fehlingera izazvao je novu buru u javnosti Bosne i Hercegovine, ali i u susjednoj Srbiji. Njegova ideja da se ukinu postojeći entiteti i da se država organizuje u deset federalnih jedinica odmah je postala tema političkih prepucavanja, medijskih analiza i oštrih komentara na društvenim mrežama.
Iako se radi o ličnom političkom stavu, a ne o zvaničnom međunarodnom prijedlogu, sama činjenica da je jedna mapa izazvala toliko reakcija pokazuje koliko je pitanje ustavnog uređenja BiH i dalje jedno od najosjetljivijih u regiji.
Najglasniji među političarima bio je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, koji je Fehlingerovu inicijativu dočekao na izrazito oštar način. Njegova reakcija nije iznenađujuća, jer Dodik godinama gradi politički narativ u kojem je Republika Srpska prikazana kao trajna i neupitna kategorija, dok se svaki pokušaj razgovora o drugačijem uređenju BiH tumači kao napad na srpske interese.
Ipak, valja naglasiti da su pojedini mediji bliski vlastima u Srbiji otišli korak dalje i Fehlingerovu mapu predstavili gotovo kao direktnu prijetnju Republici Srpskoj, koristeći jezik drame i uzbune koji često nadilazi samu suštinu prijedloga.
U javnosti su se potom pojavile i tvrdnje da su u Beogradu i Banjoj Luci zavladali nervoza i panika, pa čak i da se Aleksandar Vučić i Dodik „drže za glavu“. Takve formulacije pripadaju prije svega senzacionalističkom jeziku, a ne provjerenim činjenicama. Za sada ne postoji javna Vučićeva izjava koja bi potvrdila takvo raspoloženje ili dala jasan politički odgovor na Fehlingerove navode.
Zato je važno razlikovati stvarne političke reakcije od medijskog dramatiziranja, posebno u regionu u kojem se svaki simbolički potez često tumači kao državni udar, provokacija ili diplomatski signal.
Šta zapravo predlaže Fehlinger?
Fehlingerov model podrazumijeva da Bosna i Hercegovina napusti postojeći okvir sastavljen od dva entiteta i umjesto toga bude uređena kao federacija od deset teritorijalnih jedinica. U njegovoj viziji, Sarajevo bi ostalo političko i administrativno središte države, dok bi nove regije dobile nadležnosti u oblastima kao što su obrazovanje, kultura, zdravstvo i lokalni razvoj.
Državni nivo, prema tom prijedlogu, bio bi zadužen za vanjsku politiku, odbranu, granice, carine, pravosuđe i procese evropskih i NATO integracija.
Fehlinger tvrdi da sadašnji ustavni model proizvodi stalne blokade, političku trgovinu i institucionalnu paralizu. U tom smislu, njegov prijedlog pokušava ponuditi alternativu sistemu u kojem se svaka važnija odluka pretvara u etničko nadmudrivanje ili višemjesečno čekanje na kompromis. On insistira da njegova ideja nije usmjerena protiv bilo kojeg naroda, već protiv mehanizma vlasti koji, kako navodi, održava nesigurnost i sputava ekonomski razvoj.
Međutim, bez obzira na javni nastup i promociju takvih stavova, riječ je o ličnoj inicijativi, a ne o dokumentu iza kojeg stoji Austrija, Evropska unija ili NATO.
Važno je podsjetiti da se ustavno uređenje Bosne i Hercegovine ne može promijeniti društvenim mrežama, mapama ili političkim objavama. Za bilo kakvu ozbiljnu reformu potreban je složen proces, širok politički dogovor domaćih aktera i ustavna procedura koja podrazumijeva institucionalnu saglasnost. Upravo zato Fehlingerov prijedlog, ma koliko bio kontroverzan, trenutno nema pravnu snagu da bilo šta promijeni.
Njegova težina je prije svega u tome što je ponovo pokrenuo raspravu koja se u BiH često izbjegava: da li dejtonski poredak treba ostati nepromijenjen ili se mora tražiti funkcionalniji model države?
Dodikova poruka i politička logika odbrane statusa quo
Dodik je u svom odgovoru poručio da oni koji žele preuređivati Bosnu i Hercegovinu mogu razgovarati o kantonima u Federaciji BiH, ali da Republiku Srpsku trebaju „zaobići“. Takav stav odražava njegovu dugogodišnju strategiju političke odbrane entiteta kao gotovo državne kategorije. U njegovoj interpretaciji, BiH može postojati samo kao rezultat unutrašnjeg dogovora, a ne kao prostor za reforme koje bi došle spolja ili kroz inicijative koje on doživljava kao nametanje.
Ako se takav model ne prihvati, tvrdi Dodik, država će ostati „nemoguća“ i bez realne perspektive.
Ovakve poruke nisu samo trenutna reakcija na jednu mapu; one su dio mnogo šire političke borbe oko toga ko ima pravo definirati budućnost Bosne i Hercegovine. Za Dodika i njegove saradnike, svaka priča o ukidanju entiteta automatski se tumači kao pokušaj centralizacije i slabljenja srpske pozicije. Za kritičare postojećeg sistema, međutim, upravo entitetska podjela i stalna etnička blokada predstavljaju osnovni izvor neefikasnosti, korupcije i stagnacije.
Zbog toga Fehlingerova objava, iako formalno neobavezujuća, pogađa u samu srž političkog spora koji traje godinama.
Od ustavne reforme do kulture sjećanja
Fehlinger se nije zaustavio samo na pitanju ustroja države. Njegove objave dotakle su i teme koje su u Bosni i Hercegovini još osjetljivije od same ustavne arhitekture: negiranje genocida, veličanje osuđenih ratnih zločinaca i odnos prema mjestima stradanja. Posebno je odjeknuo njegov prijedlog da bivši logor Omarska bude pretvoren u evropski memorijalni centar, čime bi prostor zločina bio trajno obilježen kao mjesto sjećanja, a ne zaborava.
U vezi s Višegradom, Fehlinger je također pozvao na jasnije i vidljivije suočavanje s ratnim zločinima počinjenim nad civilima, uključujući ubistva u Pionirskoj ulici, na Bikavcu i na Drini. Takve poruke u BiH uvijek izazivaju snažne emocije jer otvaraju pitanja odgovornosti, memorije i javnog priznanja činjenica. U društvu u kojem se i dalje vode bitke oko interpretacije prošlosti, svako insistiranje na komemoraciji i imenovanju zločina dobija i političku dimenziju.
Zato nije čudno što su upravo ti dijelovi njegove komunikacije dodatno rasplamsali reakcije u političkim i medijskim krugovima.
Za jedne, Fehlinger se pojavljuje kao provokator koji se nedovoljno obazire na unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini i koristi osjetljive teme za ličnu promociju. Za druge, on je samo glas koji brutalno podsjeća na probleme koje domaći političari godinama guraju pod tepih.
Istina je vjerovatno između: njegovi prijedlozi jesu politički radikalni i nemaju institucionalnu težinu, ali istovremeno otkrivaju koliko su duboke pukotine u bosanskohercegovačkom sistemu i koliko je teško voditi smirenu raspravu o reformama bez emotivnih eksplozija.
Zašto jedna mapa izaziva toliku buku?
Odgovor leži u činjenici da Bosna i Hercegovina i dalje živi između dva paralelna politička narativa. Jedan tvrdi da je Dejtonski sporazum konačni okvir koji se mora čuvati bez većih promjena, dok drugi smatra da je upravo Dejton stvorio sistem koji proizvodi stalnu nestabilnost i nefunkcionalnost. Fehlingerova mapa nije pravni dokument, ali je poslužila kao katalizator za sve one potisnute rasprave koje se godinama ne vode do kraja.
Zbog toga reakcije nisu bile usmjerene samo na autora prijedloga, nego i na strahove, političke interese i dugotrajne frustracije domaćih aktera.
U tome i jeste suština cijelog slučaja: mapa ne mijenja Ustav, ali može pokazati gdje je društvo najosjetljivije. U Bosni i Hercegovini je to uvijek pitanje identiteta, granica nadležnosti, ratnog naslijeđa i odnosa prema budućnosti. Zato se i ovakvi prijedlozi, ma koliko bili nerealni u formalnom smislu, pretvaraju u ogledalo političke stvarnosti.
Oni otkrivaju koliko su elite spremne da brane postojeći poredak, ali i koliko je malo ozbiljnih razgovora o reformama koje bi građanima donijele funkcionalnije institucije, manje blokada i više povjerenja u državu.
Na kraju, važno je razumjeti da se ovaj slučaj ne može svesti samo na jednu provokativnu mapu ili jednu Dodikovu izjavu. On je podsjetnik da se Bosna i Hercegovina i dalje nalazi u prostoru između nedovršene prošlosti i neizvjesne budućnosti. Dok jedni brane postojeće podjele kao garanciju stabilnosti, drugi insistiraju da bez dubokih promjena nema napretka. Fehlinger je samo privremeno pojačao ton te rasprave, ali nije stvorio problem.
On je, zapravo, učinio vidljivim problem koji već postoji mnogo duže nego što traje ova polemika.
Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija mogu biti korišteni AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
