U političkom prostoru Republike Srpske i šire Bosne i Hercegovine, posljednji istup predsjednika RS-a Milorada Dodika iz Moskve izazvao je značajnu pažnju i interpretacije koje sežu dublje od obične političke izjave. Pozivajući međunarodne partnere da razgovaraju sa Željkom Cvijanović i Vladom RS, a ne sa njim lično, Dodik je – prema mišljenju analitičara Slobodana Vaskovića – napravio kapitulantski korak, signalizirajući da više ne vidi sebe kao ključnog aktera rješenja već kao prepreku.
Ovakav razvoj situacije Vasković opisuje kao prvi ozbiljan znak slabljenja Dodikove čvrste kontrole nad režimom koji godinama funkcioniše pod njegovom apsolutnom dominacijom. Postavljanjem Cvijanovićeve ispred sebe, Dodik je faktički napravio izuzetak od svoje dosadašnje prakse – da uvijek on bude lice komunikacije, autoriteta i odlučivanja. Taj presedan autor članka tumači kao javni politički poraz i priznanje da više nema mehanizme kojima bi natjerao druge političke aktere, kako domaće tako i međunarodne, da ga uzmu za ozbiljnog partnera u dijalogu.
Vasković se osvrće na moguće razloge iza ove Dodikove odluke, naglašavajući da se ona može promatrati kao manevar kojim lider SNSD-a pokušava zadržati kontrolu iz drugog plana, ali istovremeno priznaje poraz – jer, kako navodi, ni najvještija manipulacija ne može prikriti činjenicu da se Dodik politički iscrpio. S druge strane, Cvijanovićeva, koja je godinama djelovala u njegovoj političkoj sjeni, sada vidno napreduje u hijerarhiji SNSD-a i, prema mišljenju autora, postaje potencijalni nasljednik na čelu stranke.
Vasković izdvaja nekoliko ključnih faktora koji doprinose rastućem pritisku na Dodika:
-
Uvođenje sankcija od strane deset zemalja Evropske unije, uključujući Francusku i Njemačku, koje predstavljaju dvije najuticajnije sile u EU.
-
Suspenzija međunarodnih projekata u RS-u, što bi moglo imati ekonomski poguban efekat na entitet.
-
Zakazana sjednica Apelacionog vijeća Suda BiH, na kojoj će se razmatrati žalbe u vezi sa Dodikovim predmetom, što dodatno otežava njegovu poziciju.
Pored ovih konkretnih prijetnji, Vasković navodi i informacije iz britanskog “Guardiana”, prema kojima su članovi Dodikove porodice već kontaktirali zapadne diplomate u vezi s njegovim mogućim povlačenjem iz političkog života. Time se otvara prostor za novo političko poglavlje u kojem Željka Cvijanović, već afirmisana u međunarodnim krugovima – posebno nakon svog angažmana u SAD – postaje glavni kandidat za novu liderku SNSD-a.
Prema mišljenju autora, ovaj politički preokret dolazi u trenutku kada je Dodik suočen sa kombinacijom unutrašnjeg nezadovoljstva i vanjskih pritisaka, koje više nije u stanju kontrolisati kroz uobičajene metode zastrašivanja, populizma i retoričkih eskapada. Za razliku od prošlih godina, u kojima je koristio krize kako bi učvrstio vlast, sada se čini da su sve karte potrošene, a manevarski prostor drastično sužen.
U svjetlu svih ovih dešavanja, moguće su sljedeće implikacije:
-
Interna dinamika unutar SNSD-a mogla bi se ubrzati u pravcu promjene rukovodstva, s ciljem spasavanja stranačkog imidža i zadržavanja političkog uticaja.
-
Međunarodni odnosi Republike Srpske mogu dodatno zahladniti, posebno ako se sankcije implementiraju u punom kapacitetu.
-
Politička scena BiH mogla bi ući u novu fazu, gdje se Dodik više ne percipira kao nezamjenjiv akter, što otvara prostor za nove lidere, ali i nove neizvjesnosti.
Zaključno, Dodikov istup iz Moskve nije samo retorička figura nego indikator dubljih strukturalnih promjena. Njegovo odustajanje od pozicije glavnog pregovarača i implicitno priznanje da ne može više biti dio rješenja ukazuje na kraj jedne političke epohe i mogući početak druge – one u kojoj će Željka Cvijanović ili neko drugi preuzeti kormilo SNSD-a u vremenu kada su izazovi veći nego ikada. Uprkos pokušaju da i dalje upravlja iz sjene, sve je jasnije da Dodik postaje simbol problema, a ne njihove adresacije. Ukoliko se i sam ne povuče, to bi mogao učiniti sistem pod pritiskom, javnost koja gubi strpljenje i međunarodni partneri koji više ne žele tolerisati destruktivne politike.
Ova situacija jasno pokazuje da je politička budućnost Republike Srpske u velikoj mjeri neizvjesna, a snaga i utjecaj dosadašnjeg lidera Milorada Dodika sve više dolaze pod znak pitanja. Kako se pritisci povećavaju, biće zanimljivo pratiti kako će se SNSD prilagoditi novim okolnostima i hoće li doći do stvarnih promjena koje mogu donijeti stabilnost i napredak ovom entitetu.
