U jednom dijelu Breze, skrivena od očiju javnosti, živi jedna skromna i hrabra porodica – porodica Kamber, koju čine članovi suočeni sa svakodnevnim izazovima života u teškim okolnostima. Iako im sudbina nije bila naklonjena, njihova snaga, međusobna podrška i ljubav prema djeci i bližnjima daju primjer istrajnosti koja budi divljenje.
U malom stanu koji im je ustupljen na korištenje, žive majka, dvije kćerke, te dvoje unučadi. Sve članice porodice su osobe s određenim poteškoćama, što njihov život dodatno komplikuje. Taj prostor, iako daleko od idealnog, predstavlja značajan iskorak za njih – pruža osjećaj doma, sigurnosti i zaklona. Uprkos ograničenim uslovima, zahvalne su što imaju krov nad glavom, jer ranije nisu imale ni to.
Međutim, svakodnevni život porodice Kamber je ispunjen borbom za osnovne potrebe. Bez stalnih i adekvatnih primanja, teško uspijevaju pokriti troškove života. Pomoć u vidu dječijeg doplatka, povremene dnevnice i rijetke donacije su sve što imaju. A potrebe su stalne, a troškovi ne praštaju.
Jedna od kćerki, Lejla, iskreno i sa suzama u očima govori o svom životu, svojoj borbi i svojoj djeci – dvjema kćerkama, Nejri i Nihadi. Njena ispovijest ne ostavlja nikoga ravnodušnim:
„Suprug mi ode nekad na dnevnicu, zaradi nešto. Ja sam ovdje sa majkom, sestrom i djecom. Teško je, znate… uvijek kad dobijem dječiji doplatak, prvo njima kupim šta treba. Djeca mi ne smiju ništa oskudijevati. Ali ne mogu sve sama. Nekad plačem, kad ne znam kako dalje.“
Lejla je postala majka veoma mlada, ušla je u vanbračnu zajednicu sa 16 godina, vođena mladalačkom željom za sretnim životom. Danas, 16 godina kasnije, njena svakodnevnica je daleko od idilične slike. Ipak, njena borba za svoje kćerke je neumorna. Jedna ide u školu, druga u vrtić – i svaka nova školska godina, svaki dan vrtića, predstavlja nove izazove u pogledu knjiga, odjeće, obuće, užine…
Uprkos svemu, Lejla ne gubi nadu. Njena snaga izvire iz bezuvjetne majčinske ljubavi. Kaže da ne traži mnogo – samo priliku da svojoj djeci obezbijedi ono osnovno. Iako često zaplače, ne zbog sebe, već zbog nemoći da pruži više onima koje najviše voli, nikada ne odustaje.
Ova porodica, kao i mnoge druge u sličnoj situaciji, živi tiho, bez pompe, skromno, često zaboravljena od sistema i društva. Njihove potrebe nisu velike, ali su stvarne:
-
Hrana
-
Ogrijev
-
Odjeća i obuća za djecu
-
Školski pribor i osnovni higijenski proizvodi
Kao dio misije emisije „Ispuni mi želju“, ovih dana su posjećeni od strane dobrih ljudi koji su prepoznali njihovu situaciju. Zahvaljujući donaciji dragih prijatelja emisije, porodica Kamber je primila pomoć koja će im barem nakratko olakšati svakodnevicu. Topli pokloni, osnovne namirnice i podrška – sve to je stiglo u pravi trenutak, s ljubavlju i iskrenom željom da im se vrati osmijeh na lice.
Ova posjeta nije riješila sve njihove probleme, ali je pokazala da nisu zaboravljeni. Donijela je poruku nade, dokaz da još postoje ljudi koji slušaju, razumiju i djeluju. Porodica Kamber, iako skromna, srdačno je dočekala ekipu emisije i zahvalila svima koji su im pomogli, s riječima koje su odzvanjale iskrenošću i zahvalnošću.
U ovoj svakodnevnoj borbi prepunoj neizvjesnosti, najviše boli što takve porodice često ostaju nevidljive za širu zajednicu. Njihova šutnja ne znači da im nije teško – naprotiv, često je znak dostojanstva koje ne dozvoljava da prose ili mole. Ali to ne znači da im ne treba pomoći prenosi hayat
