Priča o saobraćajnoj nesreći koja je promijenila život jedne mlade žene počinje u Njemačkoj, gdje je rođena i odrasla. Odrasla je u porodici koja je, iako nominalno muslimanska, vrlo malo prakticirala islam. Život u Njemačkoj bio je ispunjen svjetovnim aktivnostima, a proslava Bajrama bila je jedina religijska tradicija koju su održavali, i to na način koji nije imao mnogo veze s pravim islamom. Kad je imala šesnaest godina, njena porodica je donijela odluku da se vrati u Bosnu. Otac je želio biti okružen svojim narodom, umoran od života u malom mjestu u Njemačkoj, gdje su bili okruženi kršćanima.
Povratak u Bosnu bio je težak za nju jer je morala napustiti svoje prijatelje i sredinu na koju je bila navikla. Njen brat, dvije godine stariji, bio je sretan zbog povratka, jer mu je prijetila zatvorska kazna zbog problema s alkoholom, nasiljem i drogom. Njihov život u Bosni nije se bitno promijenio. Štaviše, situacija se čak pogoršala. Brat je nastavio svoj put prema alkoholizmu, dok su roditelji to opravdavali njegovom mladošću, vjerujući da će se opametiti s vremenom.
Ona je, s druge strane, počela osjećati prazninu u svom životu. Iako je na površini sve izgledalo dobro, praznina se s vremenom povećavala, što je dovelo do toga da se sve više povlačila u sebe. Dane je provodila spavajući, a noći gledajući filmove, pokušavajući ispuniti tu prazninu. Brat je svoje nezadovoljstvo utapao u alkoholu, što ga je činilo agresivnim, pa je čak i fizički napadao članove porodice.
Sve se promijenilo jednog dana kada je doživjela saobraćajnu nesreću. Nakon što je položila vozački ispit, odlučila je izaći s rodicama. Osjetila je neobičan strah prije nego što je sjela za volan, te je po prvi put u životu stavila sigurnosni pojas. Taj osjećaj je bio toliko jak da je čak proučila “euzubillu” i “bismillu”, što nikada prije nije radila. Nekoliko stotina metara od kuće, drugo vozilo udarilo je u njihov automobil. Zahvaljujući sigurnosnom pojasu, izbjegla je ozbiljne povrede, ali je taj događaj ostavio dubok trag na nju.
Nakon nesreće, njen brat se promijenio. U vojsci je upoznao čovjeka koji mu je govorio o islamu, i on je počeo klanjati. Njena porodica, umjesto da se raduje promjeni, bila je zabrinuta. Brat joj je počeo pričati o islamu, iako ju je to isprva plašilo. Počela je čitati knjige o islamu i uskoro je osjetila ogromnu žeđ za znanjem. Ramazan koji je došao promijenio je sve – prvi put je postila i osjetila istinsku radost i ispunjenje.
Nakon mnogo razmišljanja, odlučila je staviti hidžab. Iako je njena majka u početku bila protiv toga, uz vrijeme i Allahovu milost, i ona je prihvatila hidžab, te je cijela porodica krenula putem islama. Danas, deset godina kasnije, ona, njen brat, majka i otac prakticiraju vjeru sa dubokom zahvalnošću, svjesni puta koji su prošli i blagodati koje su pronašli u islamu.
