Na programu satelitskog kanala “IQRA”, šejh Abdullah Šehat doživio je jedinstvenu situaciju koja je ostavila dubok trag. U emisiji u kojoj gledaoci postavljaju pitanja telefonom, jedna gledateljka postavila je pitanje koje je potreslo mnoge.

Šejh Abdullah, svjestan važnosti odgovora na ovo pitanje, odgovorio je sa suptilnom empatijom i razumijevanjem. Gledateljka je izrazilo zabrinutost zbog svog grijeha i sumnje u mogućnost oprosta. Šejh ju je podsjetio na Allahovu beskrajnu milost i oproštajnost, citirajući relevantne ajete iz Kur’ana.

Međutim, razgovor je postao još dublji kada je gledateljka otkrila svoju prošlost učestvovanja u crnim magijama i radu sa sihirbazima te je izjavila: Ulazila sam u harem Kjabe i gledala ljude kako tavaf čine ali ja nigdje nisam vidjela Kjabu. Čak mi je jedan čovjek pomogao da je dodirnem ali ja je uopće nisam vidjela. Radila sam kao medicinska sestra i imala sam veze sa sihirbazima, ljudima koji prave sihir i koji rade zla djela koristeći džine da bi naudili i naštetili drugima. Oni su donosili meni svoje vradžbine i zapise a ja sam ulazila u mrtvačnicu među mrtvace i u njihova usta to stavljala. Poslije sam im usta zatvarala i koncem zašivala i oni su tako ukopavani (sahranjivani). To sam više puta radila.

Šejh, iznenađen i uznemiren, odmah je prepoznao ozbiljnost situacije. Upozorio je gledateljku: Da Allah sačuva, ti sigurno nisi ljudsko biće. Ti si mislila da će ti naš Gospodar to tek tako oprostiti. Ti si širk počinila, Allahu Uzvišenom si druga pripisala. Da Allah sačuva! Allah neće oprostiti da mu se širk čini.

Nakon tog razgovora, šejh je ostao duboko pogođen. Dvije sedmice kasnije, na istom kanalu i programu, javio se gledatelj koji je otkrio još uznemirujuće događaje. Bio je to sin prethodne gledateljke koja je preminula. On je podijelio jezive detalje o nemogućnosti sahrane svoje majke i strahovitim događajima koji su uslijedili.

Nakon što je majka umrla prirodnom smrću, porodica je krenula s pripremama za dženazu. Međutim, susreli su se s nečim što ih je sve zapanjilo. Kada su pokušali spustiti tijelo majke u kabur, dogodilo se neobjašnjivo. Svaki put kada bi pokušali spustiti, prostor u kaburu postajao je sve tijesniji, prisiljavajući ih da se povuku. Ovaj neobičan fenomen ponavljao se sve dok nisu ostali sami na mezarju, zbunjeni i prestrašeni. Tada su shvatili da ne mogu pokopati majku, pa su je ostavili na zemlji pored mezara, nemoćni da učine išta više.

U tom trenutku, sin je doživio neočekivano iskustvo. Primijetio je prisustvo čovjeka u bijeloj odjeći, shvaćajući kasnije da je to bio melek. Melek mu je naredio da ode, a sin je, preplavljen emocijama, poslušao naređenje. Međutim, nije mogao odoljeti potrebi da se još jednom osvrne prema majci. Kad se okrenuo, svjedočio je stravičnom prizoru – vatreni plamenovi padali su s neba i spaljivali tijelo njegove majke. Osjećaj tuge i šoka bio je neopisiv, a svjetlost je bila toliko jaka da mu je spržila lice.

Nakon što je podijelio ovu potresnu priču, sin se obratio šejhu Abdullahu, tražeći utjehu i odgovore. Šejh, preplavljen tugom zbog svega što je čuo, pružio je riječi podrške i ohrabrenja. Izrazio je nadu da je Allah očistio njega od posljedica grijeha njegove majke te ga podsjetio da se uvijek treba kloniti grijeha, tražiti oprost od Allaha i prihvatiti sudbinu koja nam je određena.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here