Mandejstvo, ili kako je poznato kao Sabejci, predstavlja jednu od najstarijih religija koja je uspjela preživjeti sve do danas. Trenutno, širom svijeta živi oko 60.000 pripadnika ove drevne vjere. Sabejci se tri puta spominju u Kur’anu, a njihova religija ima bogatu historiju dugu preko 2000 godina.
U povijesti Sabejaca, a posebno u njihovoj sveti knjizi “Ghiza Rabba,” Mandejci se smatraju sljedbenicima poslanika Jahje b. Zekerije, alejhi selam. Vjeruju da je Jahja, alejhi selam, bio posljednji Božiji poslanik, što ih razlikuje od svih drugih religija. Sabejci nikada nisu priznali niti prihvatili nijednu drugu vjeru. Potiču iz područja između rijeka Tigris i Eufrat, koje se nalazi između današnjeg Iraka i Irana. Na tom su se prostoru nastanili nakon što su u prvom stoljeću nove ere napustili Jerusalem, tražeći novi dom. Prošli su kroz različite historijske periode, uključujući vladavinu Perzijanaca, a dočekali su i dolazak islama u centralnu Aziju. Kada su muslimani osvojili Perziju oko 640. godine, vođa Sabejaca, Anuš bar Danqa, pokazao je muslimanskim zapovjednicima kopiju knjige “Ghinza Rabba.” Ovim je potvrdio da su Sabejci “Ehlul-Kitab,” odnosno narod Knjige, i time osigurao zaštitu muslimana.
Sabejci su čisti monoteisti, što znači da vjeruju u jednog Boga kojeg nazivaju Hajji Rabbi, što znači “Vječno živi Gospodar.” Ovo ime, zajedno s drugim Božijim imenima, kao što su El-Hajj i Er-Rabb, također se spominje u Kur’anu. Voda zauzima posebno mjesto u njihovom vjerovanju, s obzirom na to da je simbol života, kao što je naglašeno u Kur’anu: “Mi smo sve živo iz vode stvorili” (sura Vjerovjesnici, ajet 30). Zbog toga Sabejci tradicionalno žive blizu rijeka, gdje se ritualno kupaju i obavljaju nešto slično muslimanskom abdestu. Njihove molitve imaju mnoge sličnosti s islamskim namazom. Još jedno Božije ime, Melikun Nur (Vladar Svijetlosti), ima veliki značaj u njihovom životu, što se može povezati sa ajetom iz sure En-Nur: “Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje…” (sura Svjetlost, ajet 35). Također, vjeruju u zagrobni život, postojanje meleka i Sudnji dan.
Njihova sveti knjiga sadrži etičke upute, kao što je pomaganje siromašnima i davanje milostinje na način koji ostaje skriven i diskretan. Također se naglašava važnost znanja i vjere u Boga, te se Sabejci strogo pridržavaju principa nenasilja, što ih razlikuje od drugih religija. Zabrana nošenja oružja i poziv na život bez nasilja osnovni su principi njihove vjere.
Međutim, zbog svog pacifizma i male brojnosti, Sabejci su se suočili s ozbiljnim prijetnjama, naročito tokom sukoba između Iraka i Irana 2007. godine. U tom periodu, oko 10.000 Sabejaca uspjelo je dobiti azil u Švedskoj, dok su manji brojevi našli utočište u drugim evropskim zemljama i sigurnim mjestima na Bliskom istoku. Danas je samo 6.000 do 7.000 Sabejaca ostalo na području svog historijskog porijekla, boreći se da očuvaju svoju vjeru i kulturni identitet u teškim okolnostima.
