U posljednjim istupima u javnosti, Jelena Trivić, liderka političke partije Narodni front, izazvala je snažne reakcije i otvorila brojna pitanja o stvarnim političkim odnosima i zakulisnim dogovorima u Republici Srpskoj i šire, na nivou Bosne i Hercegovine. Njeni komentari na aktuelna politička dešavanja, opozicione inicijative, ali i ponašanje lidera vladajuće strukture, jasno pokazuju duboko nezadovoljstvo trenutnim stanjem u institucijama i među političkim akterima.
Trivić je najprije objasnila da se njen pokret neće priključivati nikakvim neformalnim ili medijski promovisanim opozicionim blokovima. Istakla je da Narodni front niti je pozivan, niti je pregovarao o bilo kakvom ujedinjenju opozicionih snaga, te da će na sljedećim opštim izborima nastupiti samostalno. U tom smislu, njene izjave su bile izuzetno jasne – stranka se neće priklanjati nejasnim političkim projektima bez konkretne vizije i plana.
Kada je riječ o inicijativi stvaranja vlade u sjeni, Trivić je potvrdila da se radi o izuzetno kvalitetnoj ideji, koju je Narodni front u početku aktivno podržao. Međutim, do implementacije nije došlo jer su se unutar SDS-a, stranke koja je bila začetnik te ideje, pojavile ozbiljne unutrašnje turbulencije. Prema njenim riječima, nije bilo korektno da druge stranke nastave tu inicijativu dok se SDS ne konsoliduje, s obzirom na to da su oni bili glavni nosioci zamisli o alternativnoj vladi.
Trivić je dodatno kritikovala trenutno stanje u opoziciji, navodeći da je sve što se može primijetiti samo pokušaj stvaranja privida okupljanja kroz medije, bez stvarnog političkog sadržaja i konkretnih ciljeva. Navodi da ne vidi jasno definisanu političku ideologiju novonajavljenog opozicionog bloka, niti zna ko bi konkretno činio taj savez, što ga, po njenom mišljenju, čini neozbiljnim.
U razradi svojih stavova, Trivić se osvrnula i na aktuelna dešavanja vezana za predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Ukazala je na, kako je nazvala, političku igru u vezi s njegovim odlaskom na Sud BiH, gdje se vodio proces po drugostepenoj presudi. Naglasila je da je očigledno postignut politički dogovor između Dodika, dijela bošnjačkih struktura i određenih međunarodnih faktora. Prema njenom mišljenju:
-
Dodik ne bi pristao na sudski proces da nije znao ishod unaprijed,
-
Proces se vodio mimo zakonskih procedura,
-
Postoji ozbiljna sumnja da su pravosudne i bezbjednosne strukture dijelom bile uključene u dogovor.
Ona dodatno ističe kontradiktornost Dodikovih postupaka, navodeći da čas priznaje pravosudne institucije BiH, a čas ih negira, sve u zavisnosti od toga kako mu odgovara politički narativ u datom trenutku. Ovakvo ponašanje, kako tvrdi, ruši pravni poredak i obesmišljava državne institucije.
Pored političko-pravosudnih igara, Trivić se osvrnula i na ekonomski aspekt problema u Republici Srpskoj, naročito na slučaj vezan za kompaniju Viaduct, koja je tražila isplatu duga nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt donio odluku da se iz fonda putarina isplati 120 miliona KM za izvršenje arbitražne presude protiv BiH.
Prema njenim tvrdnjama, za ovakvo stanje odgovorne su domaće vlasti, koje su pune dvije decenije dozvoljavale da se dug gomila bez rješenja. Navela je da se taj dug mogao riješiti pravovremenom isplatom jednog ili dva miliona, ali je, zbog neodgovornosti, narastao na nevjerovatnih 120 miliona maraka. Ovakve afere, kako ističe, dovele su do toga da je javnost potpuno anestezirana, odnosno, da se ljudi više ni ne čude ovakvim ishodima.
U kontekstu svih ovih izjava, Trivić pokušava da pošalje poruku o potrebi stabilne, odgovorne i principijelne opozicije, koja neće učestvovati u simboličkim savezima bez suštine. Takođe, ona ističe potrebu za:
-
Reformom institucionalnog sistema
-
Dosljednim poštovanjem zakona i procedura
-
Zajedničkim opozicionim djelovanjem, ali na čvrstim osnovama
-
Odgajanjem političke svijesti koja neće tolerisati manipulacije i dogovore iza zatvorenih vrata
Zaključno, Jelena Trivić kroz svoje poruke jasno ukazuje na duboku frustraciju trenutnim stanjem u političkom sistemu RS i BiH u cjelini. Smatra da se vladajuće strukture ponašaju arbitrarnim i samovoljnim stilom, dok se istovremeno opozicija bori da povrati vjerodostojnost i povjerenje građana. Poruka koju šalje jeste poziv na ozbiljnu političku artikulaciju i povratak sadržajnom, a ne performativnom političkom djelovanju.
