Jedna sestra je potražila savjet zbog ozbiljnog problema u braku. Naime, ona i njen muž rijetko imaju bračni odnos, a problem traje već tri godine, koliko su u braku. Odnos između njih dvoje je toliko rijedak da bi se mogao nabrojati na prste jedne ruke. Muž tvrdi da nema želje za intimnošću, ali ne zna zašto je to tako. Sestra je predložila da mu se prouči rukja, s obzirom na to da se muž prije braka liječio od sihra, no on to odbija jer je, prema njegovim riječima, umoran od liječenja. U tom periodu, sestra je nekako uspijevala da se nosi sa situacijom, ali sada je počela osjećati nešto neobično i veoma zabrinjavajuće. Postavlja pitanje da li je moguće da to što osjeća proizlazi iz nedostatka smiraja koji nije našla kod muža. Ističe da je teško potiskivati vlastite potrebe, posebno kada zna da su joj one dozvoljene, ali u ovakvoj situaciji nema izbora. Pita se šta da radi, jer situacija postaje sve teža za nju.
Odgovor na njen problem je da mnogi muževi ne poznaju, ili ne žele da znaju, prava koja njihova supruga ima. S druge strane, oni često dobro poznaju svoja prava, posebno kada je riječ o pokornosti supruge i njenoj obavezi da se odazove mužu kada je riječ o intimnosti. No, mnogi ne znaju ili zanemaruju prava svojih supruga. Prema mišljenju velikog broja učenjaka, mužu je obaveza da ima spolni odnos sa suprugom. U Pravnoj enciklopediji stoji da je jedan od načina na koji muž treba da čuva čednost svoje supruge upravo redovan spolni odnos. Većina učenjaka smatra da je to obaveza, dok učenjaci šafijske pravne škole to smatraju pohvalnim (sunnetom). Šejhul-islam Ibn Tejmijje naglašava da je obaveza muža da ima spolni odnos sa suprugom, jer je to jedno od njenih najvećih prava, čak veće od prava na hranu. Ova obaveza se mora ispunjavati u granicama njenih potreba i njegovih mogućnosti.
Bračni život trebao bi biti zasnovan na razumijevanju i međusobnom podržavanju. Muž je dužan da zadovolji potrebe svoje supruge, ali i žena mora razumjeti svog muža i ne opterećivati ga preko njegovih mogućnosti. Ulema također ističe da mužu nije dozvoljeno da ostavi suprugu duže od četiri mjeseca bez njenog pristanka. Ovo pravilo se temelji na fetvi Omera, r.a., koji je skratio period boravka vojnika na frontu na maksimalno četiri mjeseca, jer je shvatio koliko je taj period važan za bračne odnose.
Na osnovu svega navedenog, savjetuje se sestri da otvoreno razgovara sa svojim mužem o problemu i predloži rješenja, bilo kroz rukju ili medicinsko liječenje. Ako muž odbije liječenje i ne pokaže spremnost da riješi problem, sestra ima pravo da traži razvod braka. U takvoj situaciji, njenom mužu bi bilo sunnet da udovolji njenom zahtjevu. Ako muž odbije razvod, sestra može potražiti pomoć od kadije ili učenih ljudi koji danas preuzimaju ulogu kadije. Allah najbolje zna.
